Page 142 - Meša Selimović - Tvrđava

porazgovaramo ko ljudi. Da vidim koliko vi imate? Mi jedva sakupismo
pedesetak dukata. Pjevo ode i pozajmi jos od handzije, a sve trci, i pocesmo
igru Pjevinim kockama. Vidim, naivan nekakav covjek, dobar ali glup, odmah
poce da gubi, al nista, samo se smije, jos nam porucuje jelo i pice. - S dobrim
ljudima nista nije steta, veli. A meni cak ko i zao, volim da uzmem paru, al
volim i da igram. A ovo ce sve svrsiti zacas. I svrsiti se zacas. Nesto se
odjednom desi, i Brcak prestade da gubi, a mi ga zamijenismo. - Sta je to? -
pita sljivar veselo. - Okrenu se sreca! I zasta se okrenula. Sto god mi bacimo,
on baci bolje. - Vidi ti cuda! - vice neprestano. I neprestano nosi. Uzalud smo
hukali u kocku, obnosili je oko glave, dugo muckali u saci. Brcak samo klima
glavom, hrabri nas: - Sve treba pokusati. I dize pare. Mene je opuhao za pola
sata, Pjevu za sat. Jos nam na kraju ostavi neku crkavicu, da imamo za pice,
veli, i pita da se opet nadjemo. A Pjevo i ja se gledamo, ne mozemo sebi da
dodjemo od cuda. Sta to bi, sta uradi od nas glupi sljivar? Pjevo grize usne,
prevrce ocima, nije mu toliko krivo sto je izgubio, vec sto ce se cuti, a ja se
pocnem smijati kao lud. - Sta ta je? Sto se smijes? - cudi se Pjevo. - Kako se
ne bih smijao! Zar ne vidis da smo ispali budale? Kakva tetka, kakvo
nasljedstvo! Ovo je pravi kockar, pobolji od nas! - Pa, ponekad se ovako
zabavim - smijesi se sljivar dobrodusno. - U redu - kazem mu. - Lijepo si nas
osamario, al daj da makar stogod usicarimo od tebe. Kako uvijek bacis ono sto
hoces? - Pravo da vam kazem, odmah sam opazio da je u kocki olovo, i da
vuce na vece brojke. Dok nisam ofercio, gubio sam. Poslije ste vi gubili. Glavno
je da nema varke. Tako nas sljivar udesi, i jos priznade da se onaj trgovac sam
ponudio da nas navede na njega. Kao divljac na lovca. Zamolili smo ga da cuti
o ovome, a i mi smo precutali svoju bruku. Zasto da samo mi ispadnemo
budale? Zato kazem: dosta mi je nevolje za danas.
- Tako ti i treba - kaze Tijana. - Zar ti nije zao da uzmes covjeku pare?
- Ja, snaho, rekoh, cini mi se, da je on uzeo meni a ne ja njemu.
- Ti drugome juce, on tebi sinoc. Pravo je.
- Pravo je, kad kazes, al mi nije drago. Onda, Ahmete, hocemo li ?
- Doci cu sutra. Mozda.
- Ne sutra, vec sad, odmah. Sehaga te ceka!
- Pa idi ako te ceka - pristala je Tijana. - Nemoj ostati dugo.

Osman je to primio na svoj nacin:

- Hvala, snaho. A on ce se vratiti brzo, nije lud da te dugo ostavlja samu.

Uzalud ga je opominjati, on ne moze bez ludosti.

Na sokaku mi je povjerljivo klimnuo glavom, i rekao da ce mi ispricati nesto,
da znam, prije nego sto se vidim sa Sehagom.

Uveo me u dzamijsko dvoriste, pa smo sjeli na perde, da se sklonimo od vjetra
sto je otkidao listove sa sljiva. Ispricao mi je cudnu pricu.

Sehaga me nije pozvao. Jest, istina, razgovarao s Mula Ibrahimom o meni, i
rekao da svakako dodjem, ali me nije danas pozvao. Osman je odredio da to
bude danas, jer niko nije rekao tacno vrijeme, pa moze biti kad god se