Page 224 - Meša Selimović - Tvrđava
P. 224
prezivljeni strah zbog potpunog iznenadjenja, trenutno gubljenje daha, zato
sto je promijenio ustaljeni nacin.
Prilagodio sam se odmah, ne pristajuci da se predam.
Ali, koliko on zaista zna?
Dugo me drzao u nedoumici, a onda me jednog jutra sreo na ulici i pozvao da
podjem s njim. Isli smo carsijom cuteci, nijednu rijec nismo progovorili, on
zato sto nije htio, ja zato sto nisam smio. Plasilo me njegovo cutanje, a bojao
sam se da ce osjetiti moj strah ako upitam kuda me vodi, i zasto, ili ako
pocnem razgovor ma o cemu. Obespokojio me taj njegov novi potez, iza kojeg
se krila nepoznata namjera.
Ledio sam se od pomisli da me vodi u tvrdjavu, odlaknulo mi je kad me uveo u
svoju sobu.
Bio sam tu i ranije, sva je licila na njega, teska, cutljiva, odbojna, opasna,
samo mi je sad izgledala tvrda i hladnija.
Sjeo je prema meni, i dugo gledao u sklopljene prste. A onda je, bez uvoda i
suvisnih rijeci, ne gledajuci me, rekao da sve zna, i krivo mu je na mene sto
necu da priznam. Ucestvovao sam u zlocinu, i on bi me predao sudu, ali bi
cijenio moje postenje i iskrenost. (Pomislio sam, kako je bolje da me ne cijeni,
nego da me preda sudu.)
Kad sam upitao kakav je taj moj zlocin, o kojem ja sam ne znam nista,
prijekorno je odmahnuo glavom, i ispricao mi sve o otmici, od pocetka do
kraja.
Noge su mi se odsjekle, stomak mi se zgrcio kao u Mahmuta.
Rekao je:
Osman Vuk, sam ili sa znanjem Sehaginim, ali prije sa Sehaganim znanjem
nego sam, smislio je kako ce oteti Ramiza. Ne zna zasto su to ucinili, mozda
zato sto misle kao i Ramiz, ili zato da napakoste vlastima, ali to nije vazno, niti
se njega tice. Najmili su starog Omera i njegova tri sina, sigurno za dobre
pare, da izvedu Ramiza. Mahmuta su poslali dizdaru, s novcem, da pusti
Skakavce u tvrdjavu. Skakavci su usli lijepo, kroz otkljucanu kapiju, pretukli
strazare, i na konjima odveli Ramiza u nepoznatom pravcu. Zasad
nepoznatom, jer ce se Ramiz sam otkriti, on ne moze da miruje. Poslije
otmice, Omerov najmladji sin je zasjeo u Zajkinoj mejhani, napio se i poceo da
prica o svemu. Hvalio se kako on, i jos neko, znaju ko je oteo Ramiza. Hamal
Mujo Dusica se ne sjeca tacno koga je mladic pomenuo, a kad su ga upitali da
nije Osman Vuk, rekao je da bi moglo biti. Zajko je javio Osmanu, i Osman je
mene poslao starom Skakavcu, da mu kazem za sina. Dvojica mladjih
Skakavaca otisla su s konjem odmah po brata, i odnijeli ga kuci. Ne zna sta se
medju njima desavalo, zna samo da su ga ubili, svi smo mu bili na dzenazi.