Page 224 - Meša Selimović - Tvrđava
P. 224

prezivljeni strah zbog potpunog iznenadjenja, trenutno gubljenje daha, zato
            sto je promijenio ustaljeni nacin.

            Prilagodio sam se odmah, ne pristajuci da se predam.

            Ali, koliko on zaista zna?

            Dugo me drzao u nedoumici, a onda me jednog jutra sreo na ulici i pozvao da
            podjem s njim. Isli smo carsijom cuteci, nijednu rijec nismo progovorili, on
            zato sto nije htio, ja zato sto nisam smio. Plasilo me njegovo cutanje, a bojao
            sam se da ce osjetiti moj strah ako upitam kuda me vodi, i zasto, ili ako
            pocnem razgovor ma o cemu. Obespokojio me taj njegov novi potez, iza kojeg
            se krila nepoznata namjera.

            Ledio sam se od pomisli da me vodi u tvrdjavu, odlaknulo mi je kad me uveo u
            svoju sobu.

            Bio sam tu i ranije, sva je licila na njega, teska, cutljiva, odbojna, opasna,
            samo mi je sad izgledala tvrda i hladnija.

            Sjeo je prema meni, i dugo gledao u sklopljene prste. A onda je, bez uvoda i
            suvisnih rijeci, ne gledajuci me, rekao da sve zna, i krivo mu je na mene sto
            necu da priznam. Ucestvovao sam u zlocinu, i on bi me predao sudu, ali bi
            cijenio moje postenje i iskrenost. (Pomislio sam, kako je bolje da me ne cijeni,
            nego da me preda sudu.)

            Kad sam upitao kakav je taj moj zlocin, o kojem ja sam ne znam nista,
            prijekorno je odmahnuo glavom, i ispricao mi sve o otmici, od pocetka do
            kraja.

            Noge su mi se odsjekle, stomak mi se zgrcio kao u Mahmuta.

            Rekao je:

            Osman Vuk, sam ili sa znanjem Sehaginim, ali prije sa Sehaganim znanjem
            nego sam, smislio je kako ce oteti Ramiza. Ne zna zasto su to ucinili, mozda
            zato sto misle kao i Ramiz, ili zato da napakoste vlastima, ali to nije vazno, niti
            se njega tice. Najmili su starog Omera i njegova tri sina, sigurno za dobre
            pare, da izvedu Ramiza. Mahmuta su poslali dizdaru, s novcem, da pusti
            Skakavce u tvrdjavu. Skakavci su usli lijepo, kroz otkljucanu kapiju, pretukli
            strazare, i na konjima odveli Ramiza u nepoznatom pravcu. Zasad
            nepoznatom, jer ce se Ramiz sam otkriti, on ne moze da miruje. Poslije
            otmice, Omerov najmladji sin je zasjeo u Zajkinoj mejhani, napio se i poceo da
            prica o svemu. Hvalio se kako on, i jos neko, znaju ko je oteo Ramiza. Hamal
            Mujo Dusica se ne sjeca tacno koga je mladic pomenuo, a kad su ga upitali da
            nije Osman Vuk, rekao je da bi moglo biti. Zajko je javio Osmanu, i Osman je
            mene poslao starom Skakavcu, da mu kazem za sina. Dvojica mladjih
            Skakavaca otisla su s konjem odmah po brata, i odnijeli ga kuci. Ne zna sta se
            medju njima desavalo, zna samo da su ga ubili, svi smo mu bili na dzenazi.
   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228   229