Page 91 - Meša Selimović - Tvrđava

- Sto se tice spavanja, bolje ti je ovako, ne bojis se da ce te kogod opljackali.
- E, to imas pravo. Vise ni vrata ne zakljucavam. Nemam rasta.

Prortresao je novac u saci, i stavio ga u dzep. Upitao sam ga:

- Jesi li se uvijek nadao da ces se obogatiti?
- Pa, svako se nada.
- A sad?

Odmahnuo je rukom, nasmijesivsi se zagonetno, i otisao.

Eto lijepe price o covjeku koji cijelog zivota sanja bogatstvo a zivi u sirotinji,
koji je vise propatio zbog nade u bogatstvu nego zbog siromastva. A sad se
konacno mora odreci svoga sna. Ako mogne da se odrece. Jer, ni ranije nije
imao vise razloga da vjeruje u cudo. Sad, u starosti, cak mu je i potrebnija ta
ludost.

Uskoro se vratio, noseci jagnjecu dzigericu u cistoj hartiji.

- Kad se probudi, ovo joj isprzi. Nemoj prije, da se ne istvrdne. Hoces li znati?
- Zar je i to neka vjestina?
- Pa, nije.

Prvu dzigericu sam bacio, druga, sto sam je kupio, pregorjela je pa sam je ja
pojeo, trecu je pojela Tijana ali, cini mi se, vise zato da me ohrabri nego sto joj
je prijalo.

Kroz nekoliko dana je ustala i polako pocela da radi kucne poslove.

Tako je ostalo samo saljivo sjecanje na moju nespretnost, i ne samo tu jednu, i
Tijana se od srca smijala sto sam vezana vreca.

- Zar bi voljela da ti je muz vjest zenskim poslovima?
- Ne bih, boze sacuvaj.
- Pa sto se onda smijes?

Ali sam ucutao, sjetivsi se da bi mogla upitati: a u cemu si vjest? Sa
zahvalnoscu sam zapamtio njenu velikodusnost, sto joj nije palo na um to
pitanje, iako se samo nametalo. Zaboljelo bi me da je rekla istinu.

Cemu sam vjest, zaista? Nicemu, izgleda. Toliko sam nespretan, da ne mogu
naci ni posao koji bih znao da radim. A to je kao da ne znam nista. Ali to nije
moja krivica, dodjavola, i ne bi bilo pravo da mi se prigovara.

I eto, cak i takve sitnice su znale da me uznemire.

Zazalio bih zbog prigovora, ali sam nezadovoljan i sto me niko ne krivi nizasto,
lakse bi mi bilo kad bih mogao da dokazujem kako nisam kriv. Ovako, sve
odjekuje u meni, i zamisljeni prijekor i zamisljena odbrana, sve u meni, kao da