Page 95 - Meša Selimović - Tvrđava

- Primam taj grijeh na dusu. Pa dobro, kad si me vec osudio, mozes li mi
objasniti zasto je tako? Kome smeta pjesnikova rijec?
- Nisam te ja osudio. Kuran kaze: »U odbrani vjere nastupajte u safovima!
Alah voli one koji se bore u zbijenim redovima, cvrstim kao zid.« A tebe Alah
ne voli, jer ti nastupas sam, razbijas saf, podrivas cvrsti zid. I ne samo da ne
branis vjeru, ti si protiv nje.
- Jos i to!
- »Vjera je zakon koji uredjuje cio zivot. Poezija je izvan tog zakona, ona ga ne
priznaje, trazi slobodu za rijec i misao, i odrice savrsenstvo svijeta koji je bog
uredio. Snom zivjeti, u nadanju, u cekanju, znaci ne pristajati na ovo sto jest.
To je pobuna.
- Neka me bog sacuva da mi ti budes tuzilac! Sta onda nije pobuna?
- Citanje molitava.
- Citas li ti molitve? Jesi li branilac vjere u redu cvrstom kao zid?

Osmjehnuo se tuzno, ili blago podsmjesljivo. I nije odgovorio.

Naislo je vrijeme njegova cutanja, povukao se u svoje snove. Pogled mu se
ugasio, okrenut nekud unutra, u sebe, necem vaznijem i ljepsem nego sto su
smuseni stihovi i nekakav Ahmet Sabo.

Rugao se, ocito. Samo, kome? Meni ili sebi? Ili svakome? Govorio je budan, ali
i u svome vjestackom snu i van njega, on je daleko od ovog naseg svijeta, i od
ljudi, i ne tice ga se kako uredjuju stvari medju sobom. On se odrice svega sto
nije koloplet njegovih nestvarnih slika, koje nikakav ljudski poredak ne moze
poremetiti.

Gledao sam ga zbunjeno, gotovo sa strahom, kao da je umro.

Mene se tice bas to sto se njega nikako ne tice.

Tada sam cuo kako se neko pokrenuo iza mene.

Okrenuo sam se: u vratima je stajao mlad covjek, prepoznao sam ga po
mrsavom licu i vrelim ocima. Student Ramiz!

Izbjegavao sam da se susretnem s njim, a eto, nisam izbjegao.

Vec mjesec dana drzi uvece propovijedi u Ali-pasinoj dzamiji, govoreci sirotinji
s Crnog vrha, Berkuse, Bjelava, Koseva, ono sto pametan covjek nikad ne
govori javno. Slusao sam ga jednom, posto sam cuo kako ljudi sapatom
prepricavaju njegove rijeci, jedva sam nasao mjesto kraj vrata, a izasao sam
prije nego sto je zavrsio govor. Pobjegao sam, uplasen!

Pamtim sta je govorio one mracne noci u hocinskim sumama, ponovio sam to
u nevrijeme i na svoju nesrecu, i znao sam da moze svasta reci, ali ne ovo, ne
ovako!