Page 130 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

tvrdi on i nastavlja kako Australci „moraju biti jasni i razboriti u ostvarivanju
svojih nacionalnih ciljeva.1 '
Slučajno, upravo je Nauru jedan od pacifičkih otoka osjetljiv na porast razine
mora. Nakon što su njegovi stanovnici doživjeli preobrazbu otoka u logor za
ljude koji bježe pred ratom iz Somalije ili Afganistana, vjerojatno će i sami biti
primorani postati migranti. Još jedan uvid u budućnost koja se ostvaruje -
sutrašnji klimatski izbjeglice unovačeni u službu kao današnji logorski čuvari.

Mlažnjaci, dronovi i brodovi

Ironija je osobito otrovna zato što su mnoge sukobe koji danas pokreću migracije
već otprije pogoršale klimatske promjene. Primjerice, prije izbijanja građanskog
rata u Siriji država se suočila s najgorom sušom u povijesti - otprilike 1,5 milijun
ljudi morao se preseliti (unutar granica zemlje). Mnogi iseljeni farmeri preselili
su se u pogranični grad Daraa, gdje je 2011. izbio sirijski ustanak. Suša nije
bila jedini čimbenik koji je doveo napetosti do vrhunca, no mnogi analitičari,
među njima i bivši državni tajnik John Kerry, vjeruju da je bila presudna.
Zapravo, ako obilježimo mjesta najžešćih trenutačnih sukoba u svijetu —od

krvavih bojišnica u Afganistanu i Pakistanu pa do Libije, Jemena, Somalije i
Iraka - postaje jasno da se sve to zbiva na najvrućim i najsušnijim točkama na
svijetu. Izraelski arhitekt Eyal Weizman obilježio je mjesta napada zapadnjačkih
bespilotnih letjelica i otkrio „zapanjujuće podudarnosti". Napadi su najviše
usredotočeni na područja s prosjekom od 200 milimetara padalina godišnje -
što je toliko malo da ih i najblaži klimatski poremećaj može pretvoriti u sušna
područja. Drugim riječima, bombardiramo najsušnija mjesta na svijetu, koja
su istodobno i ona najdestabiliziranija.
Iskreno objašnjenje tih pojava moguće je pronaći u američkom vojnom
izvješću, što ga je objavio Centar za mornaričku analizu prije deset godina:
„Bliski istok oduvijek se povezivao s dva prirodna bogatstva, naftom (zbog
obilja) i vodom (zbog kroničnog manjka)." Kad je riječ o nafti, vodi i ratu na
Bliskom istoku, s vremenom se otkrivaju pravilnosti. Prvo, zapadnjački borbeni
zrakoplovi prate obilje nafte u regiji i izazivaju porast nasilja i destabilizacije.
Potom stižu zapadnjačke bespilotne letjelice i pomno prate manjak vode dok
se spajaju suše i sukobi. Baš kao što bombe prate naftu, dronovi prate sušu - a
sada će brodovi pratiti oboje. I to brodovi prepuni izbjeglica što bježe iz domova
razorenih ratom i sušom u najsušnijim krajevima planeta.
Ista ona sposobnost dehumaniziranja „drugih", čime se pravdaju civilni
gubici i žrtve bombardiranja, sada se uvježbava na ljudima iz brodova (ili auto­
busa, ili onih što pristižu pješice) —sagledavajući njihovu potrebu za sigurnošću

kao prijetnju, njihov očajnički bijeg kao nasrtaj agresora.
Radikalno jačanje desničarskog nacionalizma, bjelačkog rasizma, islamofo-
bije i otvorenog bjelačkog supremacizma tijekom prošlog desetljeća ne može se