Page 134 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno
P. 134
10. POGLAVLJE
Kada se doktrina šoka
obije o glavu
Kad sam već bila starija tinejdžerka, majka mi je doživjela niz razornih mož
danih udara čiji je uzrok, kako se kasnije pokazalo, bio tumor na mozgu. Prvi
moždani udar bio je potpuni šok — bila je mlađa nego ja sada, fizički aktivna i
profesionalno motivirana. U jednom je trenutku vozila bicikl, a već u sljedećem
ležala je na intenzivnoj njezi, nepokretna i nesposobna disati bez respiratora.
Sve do majčina moždanog udara bila sam prilično teška - povlačila sam se od
roditelja, divljala s prijateljima, mnogo lagala. U školi mi je većinom išlo dobro
—to me jedino izvlačilo - no život doma bio je u najboljem slučaju naporan.
U trenutku kada se majčin život promijenio zauvijek, promijenila sam se
i ja. Otkrila sam da znam kako mogu biti od pomoći. Brižna (zamislite to).
Sazrela sam preko noći. Poslije operacije mozga, majci se postupno vratila dje
lomična pokretljivost, iako daleko od potpune. Dok sam je promatrala kako
se prilagođava životu invalida, naučila sam mnogo o ljudskoj moći pronala
ženja novih izvora snage.
Istina je da ljudi tijekom krize znaju nazadovati. To sam vidjela mnogo
puta. U stanju šoka, kad nam je poimanje svijeta ozbiljno poljuljano, mnogi
od nas skloni su postati djetinjasti i pasivni, pretjerano vjerujući onima koji
su presretni što mogu zlorabiti takvo povjerenje. No znam i to, iz obiteljskog
odnosa prema šoku, da postoji i drugačija reakcija. U krizi možemo evoluirati
i odrasti te odbaciti sva moguća sranja - i to vrlo brzo.