Page 137 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 137
Mi to možemo reći, a životinja ne može. Za nju ono
što vidi, to i postoji. Ona mora vjerovati onomu što vidi.
Kakav životinji izgleda svijet?
Svijet životinji izgleda kao niz složenih pokretnih ploha.
Životinja živi u dvodimenzionalnom svijetu, njezin
svemir ima svojstva i izgled plohe. Na toj plohi odvija se
velika količina svih mogućih gibanja najčudesnije naravi.
Zašto će životinji svijet izgledati kao ploha? Ponajprije
stoga što on i nama izgleda kao ploha.
No mi znamo da svijet nije ploha, a životinja to ne
može znati. Ona prihvaća sve onako kako njoj izgleda.
Ona ne može ispravljati ono što oko vidi - ili ne može u
onoj mjeri u kojoj mi možemo.
Mi možemo mjeriti u tri smjera, jer nam to dopušta
narav našeg razuma. Životinja može mjeriti samo u dva
smjera istovremeno. Nikada odjednom u tri. Kako
životinja nema pojmova, ona nije u stanju zapamtiti
mjere prvog smjera dok mjeri drugi i treći.
To moram bolje razjasniti.
Zamislimo da mjerimo kocku. Pri mjerenju kocke u tri
smjera, dok mjerimo jedan, druga dva moramo držati u
pameti, pamtiti. Pamtiti ih možemo samo u obliku
pojmova, tj. samo ako ih povežemo s različitim
pojmovima, ako na njih nalijepimo različite znakove. Tek
kad na prva dva smjera nalijepimo znak duljine i širine,
možemo mjeriti visinu. Drugačije je nemoguće. Kao
predodžbe, prve dvije mjere kocke posve su istovjetne i
svakako će se u duhu sliti u jednu. Životinja nema
pojmova, pa ne može na prve dvije mjere kocke nalijepiti
znakove duljine i širine. Stoga, kad životinja stane mjeriti
visinu kocke, prve dvije mjere stopit će se u jedno.
Životinja koja mjeri kocku, a posjeduje samo predodžbe
bez pojmova, bit će poput mačke koju sam jednom
promatrao. Ona je odvukla svoje mačiće bilo ih je pet ili