Page 139 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

dvodimenzionalnom svijetu, savršeno snalaze u našem

trodimenzionalnom svijetu? Kako objasniti da ptica leti i
gore i dolje i naprijed i postrance, u sva tri smjera; konj
skače preko jaraka i prepona; pas i mačka vjerojatno

shvaćaju svojstva dubine i visine istovremeno s duljinom

i širinom?
Da to objasnimo moramo se vratiti na temeljna načela

psihologije životinja. Već smo ukazali da mnoga svojstva
predmeta, koja mi pamtimo kao opća svojstva vrste i

oblika, životinja mora zapamtiti kao pojedinačna
svojstva predmeta. Da se snađe u toj golemoj zalihi

pojedinačnih svojstava sačuvanih u pamćenju životinji
pomaže emocionalna odlika koja je za nju povezana sa

svakom predodžbom i svakim zapamćenim osjetom.

Recimo da životinja zna dvije staze kao posve
odvojene pojave koje među sobom nemaju ničeg

zajedničkog; jedna pojava, tj. jedna staza sastoji se od
niza određenih predodžaba obojenih određenim

emocionalnim značajkama; druga pojava, tj. druga staza
sastoji se od niza drugih određenih predodžaba obojenih

drugim značajkama. Mi kažemo da je i jedno i drugo
staza, jedna na jednom, druga na drugom mjestu. Za

životinju dvije staze nemaju ničeg zajedničkog. No ona
pamti sav redoslijed emocionalnih značajki prve i druge

staze i na taj način pamti obje staze s njihovim
okukama, rupama, ogradama itd.

Dakle, pamćenje određenih svojstava viđenih

predmeta pomaže životinji da se snalazi u pojavnom
svijetu. Ali, u pravilu, pred novim pojavama životinja je

mnogo bespomoćnija od čovjeka.
Životinja vidi dvije dimenzije. Treću dimenziju ona

stalno osjeća, ali je ne vidi. Ona je osjeća kao nešto
prolazno, kako mi osjećamo vrijeme.