Page 138 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 138
šest - u različite sobe i nije ih mogla sakupiti zajedno.
Hvatala je jedno, prenosila i stavljala pored drugoga.
Zatim je trčala tražiti treće, donosila ga i stavljala uz prva
dva, ali onda bi uzimala prvo i odnosila u drugu sobu,
stavljala ga pored četvrtog, zatim opet trčala tamo,
uzimala drugo i vukla ga negdje petomu itd., itd. Mačka
se kinjila sa svojim mačićima cijeli sat, iskreno se mučila
i ništa nije mogla uraditi. Bilo je jasno da nije imala
pojmova uz pomoć kojih bi mogla zapamtiti koliko je
ukupno mačića.
Izuzetno je važno objasniti odnos životinje prema
dimenziji tijela. Radi se o tome da životinja vidi samo
plohe. (To možemo reći s punim uvjerenjem jer i sami
vidimo samo plohe.) Budući da vidi samo plohe, životinja
može zamišljati samo dvije dimenzije. Treću dimenziju,
zajedno s prve dvije, ona bi već morala promišljati, tj. ta
dimenzija mora biti pojam. No životinja nema pojmova.
Dakle, treća dimenzija se javlja i kao predodžba. Stoga
se, u trenutku kad se pojavi treća dimenzija (kao
predodžba), dvije prve predodžbe neizbježno stapaju u
jednu. Životinja vidi razliku između dvije dimenzije.
Razliku između tri dimenzije ona ne može vidjeti. Tu
razliku treba znati. A da bi se ona znala, nužni su
pojmovi.
Istovjetne predodžbe moraju se životinji stapati u jednu
kao što se nama stapaju u jednu dvije istovremene,
istovjetne pojave koje se zbivaju u jednoj točki. Životinji
će to biti jedna pojava kao što su za nas jedna pojava
sve istovjetne istovremene pojave koje se zbivaju u
jednoj točki.
Na taj način, životinja će vidjeti svijet kao plohu i mjerit
će tu plohu samo u dva smjera.
Kako objasniti činjenicu da se životinje, živeći u
dvodimenzionalnom svijetu, ili videći sebe u