Page 141 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Kako sfernost može izgledati kao pojedinačno svojstvo

određene kugle?
S punim uvjerenjem možemo reći da će sfernost
životinji izgledati kao gibanje plohe koju ona vidi.

Kad se životinja približi kugli vjerojatno se događa

otprilike ovo: ploha koju životinja vidi stane se brzo
gibati. Središte se pomiče naprijed, a sve ostale točke

udaljavaju se od središta brzinom razmjernom
udaljenosti tih točaka od središta (ili kvadratu udaljenosti

od središta).
Upravo na taj način životinja mora osjećati sfernu

plohu. To podsjeća na način na koji mi osjećamo
zvuk.

Na određenoj udaljenosti od kugle životinja je vidi kao
ravninu. Približavajući se i dodirujući neku točku na kugli

ona vidi da je odnos svih drugih točaka prema toj točki

drugačiji u usporedbi s tim kakav bi on trebao biti na
ravnini, kao da su se sve ostale točke pomakle, povukle
se u stranu. Dodirujući drugu točku ona vidi, da i od nje

sve ostale točke uzmiču.

To svojstvo kugle njoj će izgledati kao gibanje, kao
»vibracija«. Kugla će zaista biti nalik na plohu koja

vibrira, njiše se. Na isti način i životinji mora izgledati kao
gibanje svaki kut nepomičnog predmeta.

Životinja može vidjeti kut trodimenzionalnog predmeta
samo ako se kreće mimo njega i pritom će joj se činiti da

se predmet okrenuo, pojavila se nova strana, a
prethodna se povukla ili pomakla u stranu. Kut će se

zamjećivati kao okretanje, kao gibanje predmeta, tj. kao
nešto prolazno, vremensko, odnosno, kao promjena

stanja predmeta. Sjećajući se ranije viđenih kutova, koje

je vidjela kao gibanje tijela, životinja će držati da su oni
već prošli, završili, iščezli, da su oni u prošlosti.