Page 143 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

teži jednom i izmiče drugom. On se uvijek kreće samo

po crti - od nelagodnog prema lagodnome. On ne zna i
ne osjeća ništa osim te crte. Ta je crta sav njegov svijet.

Sve osjete što dolaze izvana puž osjeća na toj crti
svoga kretanja. A oni dolaze iz vremena, od mogućnosti

postaju zbilja. Sav naš svemir za puža postoji u
budućnosti i u prošlosti, tj. u vremenu. U prostoru je

samo crta. Sve ostalo je u vremenu. Puž najvjerojatnije

nije svjestan svoga kretanja. Napinjući čitavo svoje tijelo
on se kreće naprijed prema svježem kraju lista, no
njemu se pritom čini da list ide prema njemu izranjajući u

tom trenutku, pojavljujući se iz vremena kao što se

nama pojavljuje jutro. Puž je jednodimenzionalno
biće..

Životinje na višem stupnju razvoja: pas, mačka,

konj dvodimenzionalna su bića. Njima se prostor
ukazuje kao ploha, ravnina. Sve izvan te ravnine za

njih leži u vremenu.

Vidimo, dakle, da je viša životinja - dvodimenzionalno
biće u usporedbi s jednodimenzionalnim - izdvojila iz

vremena jednu dimenziju više.

Svijet puža ima jednu dimenziju. Za njega se naša
druga i treća dimenzija nalaze u vremenu.

Svijet psa ima dvije dimenzije. Za njega je naša
treća dimenzija u vremenu. Životinja može pamtiti sve

pojave koje je opazila, tj. sva svojstva trodimenzionalnih
tijela s kojima je došla u dodir, ali ne može znati da je

ono što su za nju pojave koje se ponavljaju, stalno
svojstvo trodimenzionalnih tijela - kut, zakrivljenost,

ili konveksnost.

Takva je psihologija zamjedbe svijeta

dvodimenzionalnog bića. Za njega svaki dan izlazi novo
sunce. Jučerašnje sunce je zašlo i više se neće vratiti.