Page 147 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 147
ovisi o svojstvima našeg mentalnog ustroja; ili, da
trodimenzionalnost nije svojstvo svijeta, već samo
svojstvo naše zamjedbe svijeta. Odnosno,
trodimenzionalnost svijeta je svojstvo njegova
odraza u našoj svijesti. Ako je sve to tako, onda je
očito da smo doista dokazali ovisnost prostora o
osjećanju prostora. A čim smo dokazali postojanje
osjećanja prostora nižeg od našega, dokazali smo i
mogućnost osjećanja prostora višeg od našega.
Kad bi se u nama uobličila četvrta jedinica mišljenja,
koja se razlikuje od pojma kao što se pojam razlikuje od
predodžbe, moramo priznati da bi se istovremeno s tim,
u svijetu koji nas okružuje, nama pojavila četvrta
značajka koju geometrijski možemo nazvati četvrtim
pravcem ili četvrtom okomicom, jer bi ta značajka
sadržala svojstva predmeta koja su okomita na sva
nama poznata svojstva i nisu paralelna niti s jednim od
njih. Drugim riječima, mi ćemo sebe vidjeti ili osjećati ne
u trodimenzionalnom, već u četverodimenzionalnom
prostoru, a okolni predmeti, baš kao i naša vlastita tijela,
otkrivat će opća svojstva četvrte dimenzije koja ranije
nismo zamjećivali, ili smo i ih smatrali pojedinačnim
svojstvima predmeta (ili njihovim gibanjem) upravo
onako kako životinje protezanje predmeta u trećoj
dimenziji smatraju njihovim gibanjem.
Vidjevši ili osjetivši sebe u četverodimenzionalnom
svijetu ustanovit ćemo da trodimenzionalni svijet
nema i nikada nije imao nikakva zbiljskog
postojanja, da je bio proizvod naše mašte, utvara,
priviđenje, opsjena i optička varka, bilo što, samo
ne zbilja. Sve to nipošto nije neka »hipoteza«,
pretpostavka; to je egzaktna metafizička činjenica,