Page 145 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Ovo posljednje je neizbježno. Ako životinja osjeća i

mjeri kao gibanje ono što nije gibanje, onda je jasno da
ona ne može istom mjerom mjeriti ono što jest i ono što

nije gibanje.

No to ne znači da ona ne može znati narav gibanja u
našem svijetu i prilagoditi im se. Naprotiv, vidimo da se

životinje savršeno snalaze među gbanjem predmeta u
našem trodimenzionalnom svijetu. U tome joj pomaže

instinkt, tj. sposobnost, razvijena tisućgodišnjim
odabiranjem, da svrhovito postupa bez svijesti o cilju.

Životinja se zaista odlično snalazi u svim gibanjima oko
sebe.

Međutim, kako razlikuje dvije vrste pojava, dvije vrste

gibanja, jedno od njih životinja mora tumačiti kao
nerazumljivo unutrašnje svojstvo predmeta, tj.

najvjerojatnije će to gibanje držati posljedicom
oživljenosti predmeta, a predmete koji se miču živima.

Mače se igra loptom ili svojim repom jer lopta ili rep

bježe od njega. Medvjed će se tući s granom dok ga
grana ne zbaci sa stabla zato što on u zaljuljanoj grani

osjeća nešto živo i neprijateljsko.

Konj se plaši grma jer se grm pokrenuo i mahnuo
granom. U posljednjem slučaju grm se uopće nije trebao

micati - trčao je konj. No njemu je izgledalo da se grm

miče - dakle, bio je živ. Životinji je vjerojatno sve što
se miče živo. Zašto pas tako bijesno laje na kola u

prolazu? Nama to nije posve razumljivo. Mi ne
vidimo kako se u očima psa kočija što prolazi vrti,

prevrće i krevelji.

Živa je - kotači, krov, blatobrani, sjedalo, sve se to
miče, okreće.

Pokušajmo sažeti sve naše zaključke.