Page 149 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

ili misaono pojmiti, razjasnivši promišljanjem njegova

moguća svojstva.

Prvo smo apstraktnim razmišljanjem došli do zaključka
da se četvrta dimenzija prostora mora nalaziti u

vremenu, tj. da je vrijeme četvrta dimenzija prostora.
Sada smo pribavili psihološke dokaze za tu tvrdnju.

Uspoređujući kako živa bića različite vrste zamjećuju
svijet - puž, pas i čovjek - vidjeli smo koliko su za njih

različita svojstva istog svijeta - upravo ona svojstva koja
mi izražavamo pojmovima vremena i prostora. Vidjeli

smo da oni moraju drugačije osjećati vrijeme i

prostor.
Ono što je za niže biće (puža) vrijeme, za biće na

višem stupnju (pas) postaje prostor, a vrijeme tog bića
postaje prostor za još viši stupanj - čovjeka.

To potvrđuje ranije izložene pretpostavke da je naša
ideja vremena u biti složena i da zapravo sadrži dvije

ideje - ideju nekog prostora i ideju gibanja u tom

prostoru. Ili, da budemo točniji - dodir s nekim
prostorom kojega smo tek maglovito svjesni izaziva

u nama osjećaj gibanja u tom prostoru, a sve to
zajedno, tj. maglovita svijest o nekom prostoru i

osjećanje gibanja u tom prostoru mi nazivamo

vremenom.

Ovo posljednje podupire misao da ideja vremena nije
nastala iz promatranja gibanja u prirodi, već su

osjećaj i ideja gibanja nastali iz u nama postojećeg
»osjećanja vremena« koje nije ništa drugo doli

nesavršeni osjećaj prostora ili granica osjećaja
prostora.