Page 151 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Odakle k nama dolaze dojmovi?

S tog ekrana.

U tome i jest najneshvatljivija strana života kako ga mi
vidimo. Mi ga stvaramo i od njega sve dobivamo.

Zamislimo čovjeka u kinu. Pretpostavimo da on ništa

ne zna o radu kinematografa, ne zna da iza njegovih
leđa postoji projektor i male prozirne sličice na pokretnoj

traci. Zamislimo da on želi istražiti kino i započne
proučavanjem onoga što vidi na ekranu; bilježi,

fotografira, promatra slijed slika, izračunava, gradi
pretpostavke itd. Do kakvog zaključka može doći?

Očito ni do kakvog dokle god ne okrene leđa ekranu i

ne stane proučavati uzroke pojavljivanja slika na
ekranu. Uzroci su u projektoru (tj. u svijesti) i u

pokretnim trakama slika (naš mentalni ustroj). Njih valja
proučavati ako se želi shvatiti »kinematograf«.

Pozitivistička filozofija proučava samo ekran i slike što

se smjenjuju na njemu. Stoga njoj i ostaje vječnom
zagonetkom pitanje odakle dolaze i kamo odlaze slike i

zašto one dolaze i odlaze a ne ostaju vječito iste.
(pozitivizam – učenje koje se zadovoljava utvrđivanjem

činjenica, datosti; odbija svaku metafiziku, a izbjegava

objašnjenje i stvaranje hipoteza, ograničavajući se na
obično opisivanje činjenica)

Ali kinematograf treba izučavati počev od izvora
svjetlosti, tj. od svijesti, zatim valja prijeći na slike na

pokretnoj traci i tek potom proučavati projekcije.

Utvrdili smo da životinja (konj, mačka, pas)
trodimenzionalne nepomične kutove i krivulje zamjećuje

kao gibanje, tj. kao vremenske pojave.