Page 174 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

proučava izvanjsku, pojavnu stranu života zauvijek

ostati skriven njegov tajni raison d'etre i cilj njegova
zasebnog očitovanja.

Za divljaka će sat biti vrlo zanimljiva, složena, no posve

nekorisna igračka. Slično tome, premda mnogo
složenije, čovjek izgleda znanstveniku materijalistu kao

mehanizam za koji ne zna radi čega postoji niti kako je
nastao.

Opisali smo kako bi bila nerazumljiva funkcija svijeće i

novca plošnom biću koje na svojoj ravnini proučava dva
istovjetna kružića. Isto su tako nerazumljive funkcije

čovjeka znanstveniku koji ga proučava kao
mehanizam. Jasno je zašto. Zato što svijeća i novac

nisu dva istovjetna kružića, već dva posve različita

predmeta koji imaju različito značenje i primjenu u
svijetu višem od plošnoga. Čovjek nije mehanizam, već

nešto što ima svrhu i značenje u svijetu višem od
vidljivoga.

Funkcija svijeće i novca u našem svijetu nedokučivi je

noumenon zamišljenom plošnom biću. Jasno je da
pojava kružnice ne može dati ideju o funkciji svijeće i o

razlici između nje i novca.
Ali dvodimenzionalna zamjedba ne postoji samo na

ravnini. Materijalistička misao nastoji je primijeniti na
zbiljski život. Iz toga nastaju neobični apsurdi kojih je

istinito značenje, na žalost, mnogima nerazumljivo.
Marxov homo oeconomicus očito je dvodimenzionalno

plošno biće koje se kreće u dva smjera, u smjeru

proizvodnje i potrošnje, tj. biće koje živi na ravnini
proizvodnje - potrošnje. Kako je uopće moguće

predočiti čovjeka kao tako očito umjetno biće? I kako se
može očekivati da se shvate zakoni ljudskog življenja sa

svim njegovim složenim duhovnim težnjama i s glavnim