Page 181 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

ravnini, s jedne točke gledišta, primjer konopa posve je

točan.«

Navedeni odjeljak nam pokazuje da je ideja Karme,

rođena u staroj indijskoj filozofiji, ideja neprekidne
susljednosti pojava. Svaka pojava, ma kako mala,

karika je beskrajnog i neraskidivog lanca koji iz

prošlosti ide u budućnost prelazeći iz jednog
područja u drugi, čas se pokazujući u vidu fizičkih

pojava, čas skrivajući se u pojavama svijesti.

Ako ideju Karme sagledamo s gledišta naše teorije
vremena i višedimenzionalnog prostora, više nam se

neće činiti čudesnom i neshvatljivom povezanost
odvojenih zbivanja. Čim su vremenski najudaljenija

zbivanja u dodiru sa četvrtom dimenzijom, znači da
se ona zapravo zbivaju istovremeno, kao uzrok i

posljedica, a zidovi što ih dijele samo su naša iluzija koju

naš slabi razum nije u stanju nadvladati. Stvari nisu
povezane vremenom, već unutrašnjom vezom,

unutrašnjim odnosom. Vrijeme ne može odvojiti
stvari koje su bliske iznutra, koje potječu jedna od

druge. Poradi nekih drugih svojstava tih stvari one nam
se čine razdvojenima oceanom vremena. No mi znamo

da taj ocean ne postoji u zbilji i počinjemo shvaćati kako

i zašto zbivanja jednog tisućljeća mogu izravno utjecati
na zbivanja drugoga.

Postaje nam razumljiva skrivena aktivnost zbivanja.
Shvaćamo da nam zbivanja moraju izgledati

skrivena kako bi nam sačuvala iluziju vremena. Mi
to znamo. Znamo da su današnja zbivanja jučer bile

ideje i osjećaji, i da su sutrašnja zbivanja danas u

nečijem podražaju, u nečijoj gladi, u nečijoj patnji.