Page 235 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

stalnoj komunikaciji s noumenonom svega okolnog, i

bliskog i dalekog, sa svijestima sličnima njoj i posve
različitima od nje, sa sviješću svega u svijetu i sa

sviješću cijelog svijeta. Ako su dojmovi što dolaze po
šestoj dimenziji toliko jaki da ih svijest osjeća, ona

ih odmah projicira u vanjski pojavni svijet i traži
njihov uzrok u pojavnom svijetu, baš kao što

dvodimenzionalno biće koje živi na ravnini traži na

svojoj ravnini uzroke dojmova što potječu iz našega
svijeta.

Naš razum je ograničen svojom pojavnom

zamjedbom, to jest, zatvoren je u sebe. Pojavni
svijet, to jest, oblik njegove vlastite zamjedbe,

opasuje ga poput prstena, poput zida, i naš razum

ne vidi ništa što je izvan tog zida.
No, uspije li izaći iz tog zida, on će neizbježno

vidjeti vrlo mnogo novih stvari u svijetu.

«Ako se u našoj zamjedbi oslobodimo elemenata
sopstva», piše Hinton («Novo doba misli»), «otkrit

ćemo da neživost koju pripisujemo vanjskom svijetu

nije u stvarima, već je mi njima pridajemo s
ograničenja naše svijesti. Samo nas elementi

sopstva u našoj spoznaji navode da govorimo o

mehaničkoj nužnosti, o neživoj materiji. Kad naše
ograničenje otpadne, vidimo duh svijeta kao što

vidimo duh svoga prijatelja, to jest, vidimo nešto što
je jasno odvojeno od materijalnog svijeta.

U današnje vrijeme naša su sredstva mišljenja
dostatna za otkrivanje ljudske duše, no sve osim

ljudskih bića čini se našoj znanosti neživim. Treba