Page 231 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Naprotiv, logički nam sve govori da ona mora postojati i

mora biti jača od naše.
I na kraju, na temelju mišljenja da je svijet svijest, da je

sve u svijetu svjesno i uopće nema i ne može biti ničeg
nesvjesnog. Ipak je najvažnije to da nemamo razloga

našu svijest smatrati jedinstvenim i najvišim oblikom
svijesti u svemiru.

Pitanje sada izgleda ovako: kako bismo mogli

saznati za postojanje svijesti drugih presjeka
svijeta, višeg prostora, ako one postoje? Na dva

načina: komunikacijom s njom i zaključivanjem po

analogiji. Što je za to potrebno?
Za prvo je potrebno da naša svijest dobije

mogućnost komuniciranja s višom svijesti, a za
drugo je potrebno da sama naša svijest postane

analogna višoj, da izađe iz okvira

trodimenzionalnog svijeta. Kako se to može postići?
To se može postići postupnim širenjem

sposobnosti izvođenja analogija. Nastojeći misliti
izvan uobičajenih kategorija, promatrati i stvari i

sebe iz drugog ugla, oslobađati svoju svijest od

uobičajenih podjela na vrijeme i prostor, mi
postupno počinjemo uočavati analogiju među

stvarima među kojima je ranije nismo opažali. Naš
um napreduje. Zajedno s njim raste sposobnost

izvođenja analogija. Svakim novim dostignutim
stupnjem ta se sposobnost širi i obogaćuje naš um.

U svakom trenutku sve brže napredujemo, svaki

novi korak je lakši. Naš mentalni život postaje
drugačiji. Tada, primjenjujući na sebi svoju

proširenu sposobnost pravljenja analogija i
gledajući oko sebe, odjednom naša svijest uočava