Page 234 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

zajedničkih uzroka. U skladu s linijama tog unutrašnjeg

zajedništva ona vjerojatno sebe dijele na različite
cjeline nama posve nerazumljivih ili djelomično slućenih

kategorija. Bit svakog takvog pojedinačnog bića mora se
sastojati u svijesti o sebi, svojim unutrašnjim funkcijama

i odnosima; ono mora osjećati njemu slične stvari i mora
biti u stanju iskazivati sebe i njih. Drugim riječima, ta

svijest mora biti takva da pred sobom uvijek imam sliku
sebe i svojih najdubljih odnosa. Ona je vječna provjera

te slike i smjesta je predaje drugom biću koje s njom
ulazi u komunikaciju.

Predočimo li sebi svijet sastavljen od takvih svijesti,

moramo priznati da su one raspoređene po nekom
posebnom redu koji ne odgovara ni jednom nama
poznatom. Ako zamislimo crtu što spaja te svijesti, ona

neće ići ni po jednoj nama poznatoj prostornoj dimenziji

ni po dužini, ni po širini, ni po visini, ni po vremenu
(četvrta dimenzija), ni po visini svijesti iznad vremena

(peta dimenzija), već po nekoj posve drugoj crti koja je
okomita na sve prethodne, a nije paralelna ni s jednom

od njih - po crti šeste dimenzije. Ako je moguća
unutrašnja komunikacija među svijestima, ona mora ići

po toj crti, po šestoj dimenziji.
Šesta dimenzija je crta što spaja sve svijesti svijeta

i od njih oblikuje jednu cjelinu.

Postoje li te svijesti ili ne i u drugim presjecima svijeta

osim našega, mi to u postojećim uvjetima naše
zamjedbe ne možemo osjetiti. Naša svijest odveć je

zaokupljena zamjećivanjem pojavnog svijeta i same
sebe te stoga vjerojatno jednostavno ne odražava

dojmove što joj dolaze po crti šeste dimenzije, ili ih
odražava toliko slabo da se oni ne zadržavaju u njoj u

zamjetljivom obliku. Naša svijest nije svjesna da je u