Page 276 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

iskustvu, i filozofija, koja se temelji na spekulativnom

načinu rasuđivanja i zaključivanja.
Organizirani oblici emocionalne spoznaje su religija i

umjetnost. Religiozno učenje, poprimajući značajke
»kultova«, isključivo se temelji na emocionalnoj naravi

čovjeka. Veličanstveni hramovi, raskošna odjeća
svećenika, svečani crkveni obredi, procesije, prinošenja

žrtve, pjevanje, glazba, ples - svrha svega toga jest da
potakne određeno emocionalno stanje, da u čovjeku

izazove neke određene osjećaje. Isti je cilj religioznih
mitova, legendi, životopisa, proročanstva, otkrivenja -

sve to djeluje na maštu, na osjećaj.

Cilj svega toga jest dati čovjeku Boga, dati mu moral,
tj. učiniti mu pristupačnom određenu spoznaju o tajnoj

strani svijeta. Religija se može udaljiti od svog istinskog
cilja, može služiti zemaljskim interesima i ciljevima. No

njezin početak je traganje za istinom i za Bogom.

Umjetnost služi ljepoti, to jest, svojevrsnoj
emocionalnoj spoznaji. Umjetnost tu ljepotu nalazi u

svemu i prisiljava čovjeka da je osjeća i tako spoznaje.

Umjetnost je moćno sredstvo za spoznavanje
noumenalnog svijeta. S tim čarobnim ključem čovjeku

se otkrivaju tajne, jedna dublja i začudnija od druge.
No sama pomisao da ta tajna nije za spoznaju, već za

zadovoljstvo, ruši čaroliju. Ako umjetnost, umjesto
traženja nove Ijepote, postane užitak u već stvorenoj,

sve prestaje i umjetnost se pretvara u nepotrebni
estetizam što opasuje čovjeka zidom i priječi mu da vidi

dalje.

Traganje za ljepotom cilj je umjetnosti baš kao što je
traganje za Bogom i istinom cilj religije. Poput

umjetnosti, i religija prestaje kad prestane tražiti Boga i