Page 274 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

prema sebi, pomno raščlanjujemo svaku ideju prije no

što o njoj izreknemo svoje mišljenje; u drugom, naprotiv,
izuzetno lako sebi dopuštamo svaki kompromis, vrlo
lako previđamo ono što ne želimo vidjeti. I mi smo

pomireni s tom podjelom. Kao da ne nalazimo za

potrebno da naše visoke ideje provedemo u praksu,
gotovo kao da smo podjelu između »zbiljskog« i

»duhovnog« učinili načelom. Posljedica toga su sve
strahote modernog života - svo beskrajno krivotvorenje

našeg života - krivotvorenje tiska, umjetnosti, kazališta,
znanosti, politike; krivotvorenje u kojemu se davimo kao

u smrdljivoj baruštini, a sami ga stvaramo jer smo mi

sami i nitko drugi sluge i podanici tog krivotvorenja.
Nismo svjesni nužnosti da svoje ideje provedemo u

život, da ih uvedemo u naše svakodnevne djelatnosti,
te dopuštamo mogućnost da ta djelatnost postane

oprečna našim duhovnim težnjama. Drugim riječima,
dopuštamo mogućnost njihova nastavljanja po

uvriježenim obrascima, kojih štetnost priznajemo, ali za
koje se nitko od nas pojedinačno ne smatra odgovornim

jer ih sam nije stvorio. Mi nemamo osjećaja osobne
odgovornosti, nemamo hrabrosti, čak ni svijesti o

nužnosti toga.

Moral je čovjeku neophodan. No, ne smijemo
zaboraviti da nema ničeg opasnijeg od moralizma

koji je pošao krivim putem. Samo s gledišta
moralnosti moguće je bez oklijevanja razlikovati rad

čovjeka od djelatnosti majmuna. Zaokupljen vlastitim
moralom i moralnim prodikama čovjek zaboravlja svrhu

moralnog usavršavanja, zaboravlja da je svrha u
spoznaji. On vidi cilj u samoj moralnosti. Tada se

događa proizvoljna podjela emocija na dobre i loše,
»moralne« i »nemoralne«. Zajedno s tim sasvim se gubi

pravilno shvaćanje cilja i značenja emocija. Čovjek je