Page 280 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

apsolutno nespoznatljivo ili je nespoznatljivo samo

za objektivne metode naše znanosti?
Zasad stvar izgleda ovako: broj nepoznatih

činjenica u svakom području znanstvene spoznaje

brzo raste; nepoznato prijeti da proguta poznato ili
ono što je prihvaćeno kao poznato. Napredak

znanosti, osobito u posljednje vrijeme, može se
odrediti kao vrlo brzi rast područja neznanja.

Dakako, u prošlosti nije bilo ništa manje neznanja

no sada, no, ono se tada nije tako jasno uočavalo -
tada znanost nije znala što ne zna. Danas ona to sve

više i više zna, sve više i više shvaća svoju
uvjetnost. Još samo malo, i u svakoj pojedinoj grani

znanosti ono što ona ne zna prerast će ono što zna.

U svakoj svojoj grani sama znanost počinje odbacivati
vlastite temelje. Doskora će se ukupna znanost zapitati:

- gdje sam? Pozitivistička filozofija, koja je sebi postavila

zadatak da izvodi opće zaključke iz znanja stečenog u
svakoj pojedinoj grani znanosti i u svima njima zajedno,

osjetit će se obveznom izvesti zaključak i iz onoga što
znanosti ne znaju. Tada će se cijeli svijet sučeliti s

divovima na glinenim nogama ili, još prije, bez
nogu, s golemim nejasnim trupom što visi u zraku.

Idealistička filozofija odavno vidi da je taj div bez

nogu, ali većina kulturnog čovječanstva pod
hipnozom je pozitivizma koji vidi nešto na mjestu tih

nogu. Međutim, tu ćemo iluziju uskoro morati napustiti.

Matematika, koja je u temelju pozitivnog znanja i na koju
se egzaktno znanje uvijek s ponosom poziva kao na
svog podanika ili slugu, zapravo odriče pozitivizam u

cjelini i potvrđuje idealizam. Matematika je samo

nesporazumom dospjela u krug pozitivističkih znanosti i,