Page 281 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 281

nadam se da ću dokazati, upravo će matematika uskoro

               biti glavno oružje protiv pozitivizma.
                 Pozitivizmom ovdje nazivam sustav koji tvrdi da

               nas proučavanje pojava može približiti stvarima o

               sebi,   dok   Kant   tvrdi   da   proučavanjem   pojava
               možemo doći do shvaćanja uzroka.

                 Uobičajeno   pozitivističko   stajalište   odriče   postojanje
               skrivene  strane   života,  tj.   ono  smatra  da   nam   se   ta

               skrivena   strana   pomalo   otkriva   i   da   se   napredak
               znanosti sastoji u postupnom razotkrivanju skrivenog.

                  »To   se   još   ne   zna«,   kaže   pozitivist   kad   mu   se

               ukaže   na   nešto   »skriveno«,   »ali   znat   će   se.
               Nastavljujući put kojim je dosad išla, znanost će i to

               otkriti. Ta prije petsto godina u Europi se nije znalo za
               postojanje Amerike; prije pedeset godina nije se znalo

               za postojanje bakterija; prije deset godina nije se znalo
               za postojanje radija. A sada su otkriveni i Amerika, i

               bakterije, i radij. Istim putem, na isti način i samo na taj
               način bit će otkriveno sve što će uopće biti otkriveno.

               Aparati   su   sve   savršeniji,   metode,   sredstva   i
               promatranja sve istančaniji. Stvari koje prije stotinu

               godina   nismo   mogli   naslućivati,   sada   su

               općepoznate   i   općerazumljive   činjenice.   Ako   se
               uopće išta može znati, to će se znati upravo uz pomoć
               te metode.«

                  Tako   govore   sljedbenici   pozitivističkog   pogleda   na

               svijet,   no   njihovo   se   rasuđivanje   temelji   na   dubokoj
               zabludi.

                  Ta tvrdnja pozitivizma bila bi posve točna kad bi se
               znanost   ravnomjerno   kretala   u   svim   pravcima

               nepoznatog;   kad   za   nju   ne   bi   bilo   zatvorenih   i
               zapečaćenih   vrata;   kad   mnoga   pitanja,   temeljna

               pitanja, ne bi ostajala isto tako neobjašnjena kako

               su bila i u doba kad znanost uopće nije postojala.
   276   277   278   279   280   281   282   283   284   285   286