Page 284 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Ono što izravno osjećamo. Moja zubobolja za mene

je subjektivna pojava. Tuđa zubobolja za mene je
samo pojam. Doduše, prati je ili joj je uzrok objektivna

pojava - pokvareni zub, no sama bol, kad je to tuđa bol,
samo je pojam. Subjektivno je ono što ja sam

osjećam, izravno, kao dio sebe.

Subjektivno tvori svoju posebnu grupu. Ta grupa za
svakog je čovjeka različita. Za nekoga može biti manja,

za nekoga veća. Nekome čitav niz osjećaja (npr.
glazbenih) ulazi u područje subjektivnog, drugome taj niz

ostaje samo pojam. Pritom je nedvojbeno da se

područje subjektivnog može značajno širiti
posebnim učenjem ili vježbanjem.

Možemo li reći da prosječni suvremeni čovjek sve
postojeće dijeli u tri grupe: u grupu objektivnog,

subjektivnog i u onu koja nije ni objektivno ni
subjektivno, kao negativna veličina i općenito kao

činjenice koje su njemu poznate samo kao pojmovi.
Pitanje je u ovome: kojim će putem krenuti širenje

znanja, putem objektivnog ili putem subjektivnog?
S obzirom na vrlo velike nizove činjenica sa sigurnošću

možemo reći da je nemoguće širenje objektivnog znanja
u tom pravcu. Apstraktni pojam nikada neće biti

objektivna pojava; misli drugog čovjeka i moje misli za

mene nikada neće biti objektivna pojava.
Ovim sam iskazao nešto posve suprotno onome što
sam pisao o »četvrtoj dimenziji« (IX. poglavlje). Tamo

sam rekao da valja iznaći »oblike objektivnog postojanja

psihičkih pojava i razraditi načine njihova objektivnog
ispitivanja«. Odnosno, priznao sam da je moguće naći

objektivno postojanje u onome što mi sada spoznajemo
subjektivno; priznao sam valjanost pozitivističke (tj.