Page 285 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 285

objektivne)   metode   proučavanja   duševnih   pojava;

               priznao sam da, samo tim putem možemo nešto naći.
                  Sada   vidim   da   sam   put   nije   valjan.   Objektivna

               metoda je nedostatna i neprikladna za proučavanje

               pojava   svijesti.  Nužna   je   druga   metoda.  Sve   nas
               upućuje na to da se s pozitivističkom metodom može ići

               samo   po   određenim  uvjetnim  pravcima.   Znanost   nije
               učinila ni koraka prema objektivnoj spoznaji subjektivnog

               i ona, očito, to nije u stanju. Objektivno znanje temelji
               se   na   subjektivnom   i   bez   subjektivnog   ne   može

               postojati.   Subjektivno,   pak,   sasvim   lijepo   može

               postojati bez objektivnog.  Ako strogo analiziramo bit
               objektivnog znanja, vidjet ćemo da se ono sastoji od
               subjektivnih   elemenata.  Već   smo   djelomice   napravili

               takvu analizu kad smo govorili o prostoru i vremenu.

               Protežnost u prostoru i protežnost u vremenu prvi su
               uvjeti   objektivnog   postojanja.   Međutim,                                   oblike

               protežnosti stvari u prostoru i njezino postojanje u
               vremenu stvorio je subjekt koji zamjećuje stvar i oni

               ne pripadaju samoj stvari. Ova misao dopušta nam
               da   odustanemo   od   pretpostavki   o   finim   stanjima

               materije, energističkim i psihofizičkim emanacijama

               itd.   Sve   te   pretpostavke   imaju   zajednički
               nedostatak:   one   ne   obraćaju   pažnju   na   to   da   je

               materijalnost   (ili   energističnost)   složeno   svojstvo
               koje ne pripada stvari, već našoj zamjedbi stvari.

               One ne uzimaju u obzir to da materijalnost ne može
               pripadati   stvarima   koje   mi   ne   zamjećujemo   kao

               materijalne, kao što stvarima ne mogu pripadati neka

               svojstva   materijalnosti   bez   drugih.  Materija   se   ne
               sastoji od atoma, već od našeg osjećanja atoma.

               Ako nema osjećaja (barem potencijalno), nema ni
               materije. Da je materija nemjerljiva, nevidljiva, nema
   280   281   282   283   284   285   286   287   288   289   290