Page 282 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

No mi vidimo nešto sasvim drugo. Vidimo da su za

znanost zatvorena čitava velika područja, da ona do njih
nikada nije doprla i, što je najgore, da nije učinila ni

koraka u pravcu tih područja.
Postoji vrlo mnogo pitanja, razumijevanju kojih se

znanost nije čak ni približila; mnogo pitanja među
kojima je moderni znanstvenik, naoružan svim

svojim znanjem, isto tako bespomoćan kao divljak

ili četverogodišnje dijete.
To su pitanja o životu i smrti, problemi vremena i

prostora, tajna svijesti itd., itd.
Svi mi to znamo i jedino što možemo napraviti jest

nastojati ne misliti da ta pitanja postoje, zaboraviti ih. To
obično i radimo. Pa ipak, to ne može uništiti pitanja. Ona

i dalje postoje i u svakom trenutku im se možemo
obratiti i na njima provjeriti čvrstoću i snagu naše

znanstvene metode. Pri svakom takvom pokušaju
vidimo da je naša znanstvena metoda bez vrijednosti u

tim pitanjima. Pomoću nje možemo utvrditi kemijski
sastav dalekih zvijezda; fotografirati oku nevidljiv ljudski

skelet; izmišljati plutajuće mine kojima se može
upravljati na udaljenosti uz pomoć električnih valova i

odjednom uništiti stotine života, no pomoću te metode

ne možemo reći o čemu misli čovjek koji uz nas sjedi.
Ma koliko mjerili, fotografirali, preslušavali čovjeka,

nikada nećemo doznati njegovu misao dok nam on
sam ne kaže. No to je već posve različita metoda.

Područje djelovanja metoda egzaktnih znanosti

strogo je ograničeno. To područje jest svijet

objektivnog. U svijet subjektivnog egzaktna znanost
nikada nije i nikada neće proniknuti.

Širenje objektivnog znanja nemoguće je bez širenja
subjektivnog. Usprkos rastu objektivnih znanosti, granica