Page 287 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Dok toga nema naše objektivno znanje omeđeno je

granicama beskonačne trodimenzionalne sfere. Ono
može napredovati ad infinitum po radijusima te sfere, ali

neće prijeći u ono područje kojega je presjek naš
trodimenzionalni svijet.

Psu je nemoguće priopćiti ideju da je zemlja okrugla;
ne može ga se prisiliti da zapamti udaljenosti među

planetama. Njegovo objektivno znanje mnogo je

osobnije od našega. Razlog tome je njegov ograničeni
um.

Prema tome, vidimo da objektivno znanje ovisi o

svojstvima uma. Ili, drugim riječima, stupanj
subjektivnog znanja određuje stupanj objektivnog.

Dakako, golema je razlika između objektivnog znanja
divljaka i znanja Herberta Spencera. No, ni jedno ni

drugo znanje ne prelaze granice trodimenzionalne sfere,
tj. područja »uvjetnog«, nezbiljskog.

Da se izađe iz trodimenzionalne sfere nužno je
širiti ili mijenjati oblike zamjedbe.

Je li moguće širiti zamjedbu?

Proučavanje složenih oblika spoznaje kaže nam da
jest. Znameniti Aleksandrijski filozof Plotin (III. st.)

tvrdio je da za savršenu spoznaju subjekt i objekt
moraju biti sjedinjeni, da razumski činitelj i stvar

koja se zamjećuje ne smiju biti odvojeni.

»Stoga onaj koji vidi i sam postaje stvar koju vidi (O

gnostičkim hipostazama) .
Dakako »vidjeti« ovdje ne smijemo shvatiti doslovno,

već u smislu intuicije.

Kakvi mogu biti oblici svijesti?