Page 329 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 329

je samosvojna. Zapitamo li se u čemu je najviši smisao

               učenja Upanišada, to možemo izraziti u tri riječi, kako su
               to izrazili i najveći učitelji Vedanta (Vedanta = kraj Veda,

               pregled i tumačenja Veda) - a to je Tat tvam asi.

                                                                To znači: To si ti.
                     Riječ  to  u ovoj rečenici označava ono što je nama

               poznato pod različitim imenima u različitim sustavima

               drevne filozofije. To je  Zeus  ili  Eis Theos  ili  to  on  u
               Grčkoj; to je ono što  Platon  naziva  Vječnom Idejom,

               agnostici  Nespoznatljivošću,  a   što  ja   nazivam
               Beskonačnim   u   prirodi.  To   je   ono   što   se  u   Indiji

               naziva Brahman, najviši izvor svega bitka, moć koja
               iznjedruje svemir, podržava ga i ponovo ga privlači

               sebi.




                     Ti u toj rečenici jest beskonačno u čovjeku, duša,
               sopstvo, bitak iza svakog ljudskog Ega, slobodno

               svih tjelesnih okova, slobodno strasti, slobodno od
               svih   sklonosti.   (Atman).   Izraz   To   si   ti   znači:   tvoj

               Atman, tvoja duša, tvoje sopstvo jest Brahman . . . ,

               ili, drugim riječima, subjekt i objekt svakog bitka i
               sve spoznaje jedno su i isto.

                  To je bit i duh onoga što ja nazivam psihološkom

               religijom   ili   teozofijom,   kaže  Max  Müller,   vrhunac
               misli što ga je dosegao ljudski um; to je ono što je

               na različite načine izraženo u različitim religijama i
               filozofijskim sustavima, no nigdje nije tako jasno i

               snažno   predočeno   kao   u   drevnim   indijskim
               Upanišadama.«




                  Max   Muller   nas   upozorava   da   priznavanje
               jednakosti pojmova Ti i To nije poetska metafora

               koja kaže da se ljudska duša oslobodila iz božanske
   324   325   326   327   328   329   330   331   332   333   334