Page 333 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

ljudskom dušom i navelo je da zamišlja kako može

živjeti, ili se kretati, ili imati istinsko postojanje igdje osim
u Brahmanu, u indijskoj filozofiji ostaje bez odgovora,
kao što kršćanstvo ne daje odgovor na pitanje kako se

prvi grijeh pojavio u svijetu . . .

I zapadna i istočna filozofija polaze od zajedničkog
ishodišta, upravo iz uvjerenja da je naše obično znanje

nepouzdano, ako ne i posve pogrešno. Ta pobuna
ljudskog razuma protiv samoga sebe prvi je korak u svoj

filozofiji.
Na našim filozofijskom jeziku pitanje možemo postaviti

ovako: kako je zbiljsko postalo pojavno i kako

pojavno ponovo može postati zbiljsko? Drugim
riječima, kako se beskonačno pretvorilo u konačno;

kako se vječno pretvorilo u vremensko i kako
vremensko može ponovo zadobiti svoju vječnu

narav? Ili, da se izrazimo običnijim jezikom: kako je
stvoren ovaj svijet, i kako on može ponovo biti

nestvoren?

Neznanje ili avidyja uzrok je pojavnog izgleda.

U Upanišadama značenje Brahmana se mijenja.
Ponekad je on gotovo objektivni Bog koji postoji

odvojeno od svijeta. Zatim vidimo Brahmana kao bit
svih stvari; a duša, znajući da više nije odvojena od te

biti naučila je najvišu pouku svoga učenja Vedante: tat

tvam asi; To si ti, to jest, Ti koji si se neko vrijeme činio
nečim samim po sebi, zapravo nisi ništa odvojeno od

božanske bitnosti. Znati Brahman znači biti Brahman . . .

Gotovo istim riječima kao grčki filozofi elejske škole ili
njemački mistici 14. stoljeća, vedantisti dokazuju da bi

bilo proturječno priznati da postoji išta osim
beskonačnog ili Brahmana, koji je Sve u Svemu, te da