Page 330 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 330

duše ili je njezin dio. Ne, tu se baš utvrđuje potpuna

               jednakost onoga što se dugo vremena (pogrešno)
               odvajalo kao subjekt i objekt svijeta.

                  »Dok se individualna duša ne oslobodi neznanja ili
               vjere u dvojnost, ona sebe smatra nečim drugim.

               Istinsko spoznavanje sebe ili istinska samospoznaja
               izražava se riječima to si ti ili Ja sam Brahman, jer je

               priroda   Brahme   nepromjenljiva   vječna   spoznaja.

               Dok   ne   dosegne   taj   stupanj,   individualna   duša
               okovana je tijelom, osjetilnim organima, čak umom i

               njegovim različitim funkcijama.

                  Sopstvo,   kaže   filozof   Vedante,   ne   može   biti
               različito od Brahmana jer Brahman obuhvaća svu

               zbilju i ništa što zbiljski postoji ne može biti različito

               od Brahmana. Zatim, individualna duša ne može se
               smatrati   promijenjenim   vidom   Brahmana   jer   se

               Brahman ne može mijenjati, bilo po sebi, zato što je
               jedno i savršeno u sebi, niti po bilo čemu izvan sebe

               (jer ništa ne postoji izvan njega). Tu vidimo kako
               filozofija   Vedanta   slijedi   isti   pravac   mišljenja

               elejskih   filozofa   u   Grčkoj.   Ako   postoji   jedno

               Beskonačno, govorili su, ne može postojati drugo,
               jer   bi   to   drugo   ograničavalo   prvo   i   činilo   ga

               konačnim. Ili, ako se primijeni na Boga, elejski su
               filozofi dokazivali: ako je Bog svemoguć i najbolji,

               on   mora   biti   jedan,   jer   kad   bi   bilo   dva   ili   više
               bogova, on ne bi bio svemoguć i najbolji. Elejski

               filozofi nastavljali su svoje monističko dokazivanje

               pokazujući da to Jedno Beskonačno Biće ne može
               biti   djeljivo,   dakle,   ništa   se   ne   može   nazvati

               njegovim dijelom, jer nema te sile koja bi od njega
               mogla   išta   odvojiti.   Štoviše,   ono   ne   može   imati
   325   326   327   328   329   330   331   332   333   334   335