Page 331 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

dijelova jer ono nema ni početka ni kraja, a svaki dio

ima početak i kraj.
Te elejske ideje da postoji i može postojati samo

Jedno Apsolutno Biće, beskonačno, nepromjenljivo,

kojemu nema sličnoga i koje nema dijelova i trpnji,
upravo su ideje koje leže u osnovi Upanišada i

potpuno su razrađene u Vedanta-Sutrama.«

»U većini religija staroga svijeta, kaže M. Müller, odnos

između duše i Boga prikazivao se kao vraćanje duše
Bogu. Čežnja za Bogom, težnja k njemu, tuga za njim

poput nostalgije, nalazi izraza u mnogim religijama. No,
put do Boga i prijem kojemu se duša može nadati u kući

Božjoj vrlo su različito opisani u različitim zemljama i na

različitim jezicima . . .
Prema nekim religijskim učiteljima vraćanje duše

Bogu moguće je samo poslije smrti . . . .

Po drugima je stapanje duše s Bogom moguće u
ovom životu . . . Za to blaženstvo potrebna je samo

spoznaja, spoznaja o nužnom jedinstvu onoga što

je božansko u čovjeku i onoga što je božansko u
Bogu. Tu spoznaju Brahmani nazivaju

samospoznajom, to jest spoznajom da naše istinsko
sopstvo, ako uopće postoji, može biti samo ono

sopstvo koje je Sve u Svemu i uz koje nema ničeg
drugog.

Ponekad ta pomisao o tijesnoj vezi između ljudske i

božanske prirode dolazi iznenada, kao posljedica
neobjašnjive slutnje ili samosjećanja. Ponekad,

međutim, čini se da snaga logike dovodi ljudski
razum do istih rezultata.

Ako je Bog poznat kao Beskonačno u prirodi, a duša
kao Beskonačno u čovjeku, iz toga mora slijediti da ne