Page 84 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

sebe od vanjskog svijeta, svjestan je da leži na crti

svoga gibanja, onoj s kojom je u izravnom dodiru. To će
biti u pravom smislu riječi jednodimenzionalno biće. Ono
može letjeti i kretati se u svim pravcima, no njemu će se

uvijek činiti da se kreće po nekoj crti. Izvan te crte za

njega postoji veliko ništa, tj. sav će mu se svemir
ukazivati kao crta. Izvijanja svoje crte, njezine kutove,

ono neće osjećati niti zamišljati. Da se osjeti kut,
nužan je osjećaj za lijevo i desno ili gore i dolje.

Takvo će biće u svakom pogledu biti potpuno jednako
opisanom zamišljenom biću koje živi na zamišljenoj crti.

Sve sa čime ono dolazi u dodir, tj. sve čega je svjesno,
njemu će se činiti da potječe iz vremena, tj. iz ničega i

odlazi u vrijeme, tj. u ništa. To ništa bit će sav naš svijet.
Sav naš svijet, osim jedne crte, nazivat će se

vremenom i smatrati zbiljski nepostojećim.

Uzmimo sada dvodimenzionalni svijet i biće koje živi

na ravnini. Svemir toga bića bit će neka velika ravnina.
Na toj ravnini zamislimo bića u obliku točaka, crta i
plošnih geometrijskih likova. Predmeti i tijela tog svijeta

također će imati oblik plošnih geometrijskih likova.

Kako će biće koje živi na tom plošnom svemiru

zamjećivati svoj svijet?

Prije svega možemo reći da neće osjećati ravninu na
kojoj živi. Ono će osjećati predmete, tj. likove što se

nalaze na toj ravnini. Osjećat će crte što ga omeđuju, no
svoju plošnost neće osjećati upravo s razloga što u tom

slučaju ne bi moglo razlikovati crte. Crte će se
razlikovati od ravnine time što izazivaju osjetilne

zamjedbe, dakle, postoje. Ravnina ne izaziva osjetilne