Page 83 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

pojava u svome svijetu i smatrat će ih svojstvenim

obilježjem pojava. Tijela koja presijecaju crtu mogu
biti vrlo različita, no za jednodimenzionalno biće sve

će pojave biti potpuno istovjetne - samo
pojavljivanje i iščezavanje točke - i pojave će se

razlikovati samo po trajanju i većoj ili manjoj
periodičnosti.

Ta neobična jednoličnost i homogenost pojava, koje

su s našeg gledišta različite i raznorodne, posebna je
osobitost jednodimenzionalnog svijeta.

Pretpostavimo li, zatim, da jednodimenzionalno biće

ima pamćenje, vidjet ćemo da ono, nazivajući sve točke
koje vidi pojavama, sve te pojave svrstava u vrijeme.

Točka koja je bila, to je već nepostojeća pojava, a točka
koja može biti sutra, to je još nepostojeća pojava. Sav

naš prostor, osim jedne crte, ono će nazivati vremenom,
tj. nečim odakle dolaze i kamo odlaze pojave.

Jednodimenzionalno biće će reći da je ideju vremena
pojmilo promatranjem gibanja, tj. pojavljivanja i

iščezavanja točke. Točke će smatrati vremenskim
pojavama, tj. pojavama što nastaju u onom trenutku kad

su postale vidljive i nestaju, prestaju postojati, u

trenutku kad su postale nevidljive. Jednodimenzionalno
biće nije u stanju zamisliti da negdje može postojati
pojava koja je još nevidljiva ili će tu pojavu zamisliti

negdje na svojoj crti, daleko ispred sebe.

To jednodimenzionalno biće možemo zamisliti
realističnije. Uzmimo atom koji lebdi u prostoru, ili

jednostavno trun prašine nošen vjetrom i pretpostavimo
da taj atom ili trun prašine ima svijest; tj. da razlikuje