Page 86 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Nama je to teško razumjeti, teško možemo zamisliti

kako se kut može smatrati gibanjem. No to neizbježno
mora biti tako i ne može biti drugačije. Ako pokušamo
zamisliti kako plošno biće ispituje četverokut, vidjet

ćemo da će za njega četverokut biti tijelo koje se giba.

Zamislimo plošno biće nasuprot jednom kutu
četverokuta. Ono ne vidi kut - pred njim je crta, no

crta vrlo neobičnih osobina. Približavajući se toj crti
dvodimenzionalno biće vidi da se sa crtom događa

čudna stvar. Jedna točka ostaje na mjestu, a druge
točke s obje strane uzmiču unatrag. Ponavljam:

dvodimenzionalno biće nema ideju kuta. Po

vanjskom izgledu crta ostaje ista kakva je bila.
Međutim, s njom se nedvojbeno nešto događa. Plošno

biće će reći da se crta giba, ali toliko brzo da
naizgled ostaje nepomična. Ako se plošno biće

odmakne od kuta i krene duž stranice četverokuta, ta će
crta postati nepomična. Kad stigne do kuta opet će

opaziti gibanje. Obišavši nekoliko puta oko četverokuta,

utvrdit će pravilna periodična gibanja te crte. Plošno će
biće vrlo vjerojatno pojmiti četverokut kao predodžbu o

tijelu koje ima svojstvo oku neprimjetnih periodičkih
gibanja, no koja proizvode određene fizičke učinke

(molekularno gibanje), ili kao ideju periodičkih
trenutaka mirovanja i gibanja na nekoj složenoj crti.

Lako je moguće da će plošno biće kut smatrati svojom
subjektivnom predodžbom i sumnjati odgovara li toj

subjektivnoj predodžbi neka objektivna zbilja. No ipak će

misliti da, ako postoji radnja koja se može izmjeriti,
onda mora postojati i njezin uzrok, a uzrok mora biti u

promjeni stanja crte, tj. u gibanju.