Page 75 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar
P. 75

filološke,  d uge  lite a  e.  Želio   ih  dopu iti    oge  st a i  koje  su  dotak ute  u

                prethodnim dijelovima, uputiti na izvore s kojih sam crpio, predstaviti osobe koje
                sam  sreo  na  putu  i plovidbi,  koje  su  me  svjetovale  i  pomogle  mi.  Slijedio  sam
                pouku  starog  Ptolemeja,  koju  su  za  njim  ponovili  Ibn  Haldun  i  Mercator:
                posluži o se s jedoče je  put ika koji su  ili ta o gdje  is o  ili i  idjeli o o

                što  sa i   is o   idjeli.  Tako  sam  postupao.  Ovo  nije  glosar  Mediterana,  nego
                samo jednog brevijara.
                        "Medite a  pop i a  iše i e a, o is o o ze lja a do čijih o ala dopi e",
                napomenuo je jednostavno Mercator u svom "Atlasu" (str. 30, Amsterdam 1609).
                Nazivi  mora  ovise  o  njegovu  položaju,  o   ezi  sa  ze lja a  koje  oplakuje  i
                p ipad osti o i a koji uza  j ži e. D e  i su  a odi, poput Egipća a i Su e a,
                 azi ali  Medite a   Go  ji    o e ,  po   jego u  položaju  u  od osu   a   jiho u
                ze lju. U Bi liji i a  iše i e a: Veliko  o e  ia  hagadol, Još., I,   , Zad je  o e

                (ili  more  koje  je  pozadi,  iam  ha  -  aharon,  Deut.,  XI,  24),  Filistejsko  more  (iam
                p'lišti , E od., XXIII,    . Po ekad se z alo sa o Mo e: z a se  a koje se  o e
                 isli. Se itska  iječ ia  oz ača ala je s e  elike  ode: i  o a, i jezera, i rijeke.

                        I Hekatej i Herodot zovu Mediteran Velikim morem. Tako su ga nazivali i
                Fe iča i,  koji  su  ga   je ojat o  p  i  oplo ili. Tukidid  ga  u  "Peloponeskom  ratu"
                i e uje, po p ipad osti, Hele ski   o e   I,   . Za G ke je o o " aše  o e": taj
                će  azi  p euzeti od  jih Ri lja i i   ogi d ugi  ako   jih. Plato  o az i ije kaže:

                "more koje je pokraj nas" (par' hemin thalassa, Phed., 113,a). U spisu poznatu
                pod  azi o  "De  u do", koji se  ožda pog eš o p ipisuje A istotelu, s eće o
                sudbonosni  naziv  unut aš je   o e   he  eso  thalassa,     ,  ,  u  op e i  s  o i
                iz a jski ,  O ea o .  Iz  toga  će  i e a  kas ije   astati,  u  lati sko   p ije odu,

                Mediteran.
                        Filologija  a  otk i a po ijest  ašega  o a. P idje   edite  a eus  ije  io
                ot je .  G a atiča   zlat e  epohe  Festus  p epo učio  je,  u jesto   jega,
                 edite  eus,  ali  tak e  p epo uke   alo  tko  sluša  kad  se  pojedi e   iječi  poč u

                mnogo  rabiti:  to  je  razdoblje  u  kojem  Rim  postaje  pomorskom  silom.  Epitet
                meditullius  (nastao  od  tellus  -  ze lja,   je ojat o  p e a  g čko    esogaios  -
                 eđuze  i    eć  je   io  a haiča .  Medite  a eus  je  oz ača ao  p osto    a
                ko ti e tu, ok uže  sa s ih st a a ze ljo , u op e i p e a  a iti us. Ci e o

                naziva     kontinentalce      "najmediteranskijim        ljudima"     (homines      maxime
                mediterranei, Verr., II, 5). Imenico   edite  a eu  oz ača ala se u ut aš jost

                ze alja    p .  u    oži i   edite  a ea  Galliae:  ko ti e tal i  dijelo i  Galije .
                Budući da je "u ut aš je  o e" i sa o ok uže o ze ljo , isti se epitet počeo i za
                nj  vezivati.  U  tom  ga  smislu  rabi  Solin  u  svojim  kompilacijama  geografije  i
                p ipo ijesti   Colle ta ea   e u    i a iliu ,  XVIII,    ,  koje  je  z atiželj o  čitao
   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80