Page 79 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar

M ogo je azi a a jih o a u Veliko : kao da s atko želi, p ed s ojo

obalom, imati more za sebe. U drevnim vremenima nosili su vlastita imena
Fe ičko, Kilikijsko, Lidijsko, Ika sko o e, kas ije i Al o a sko, Bi a sko,
Balea sko, ðe o eško, Ta e tsko, Ma sejsko, Go je o e i Do je o e, Mo e

Kandije i More Moreje. Imena su im se mijenjala. Jadran je bio za Apolonija
Rođa i a "jo ski zalje ", za geog afa St a o a Jo sko je o e dio "o og što
danas zovemo Jadranskim zaljevom" (II, 5). Po "Djelima apostolskim", sveti je
Pavao plovio "Adrijom", koja je tada sezala do Krete i Malte (XXVII, 27) a na
nekim kopijama ptolemejskih karata plakala i obale Sicilije. Hrvatski kralj Petar
K eši i zo e ga, u jed oj isp a i iz godi e , " a e ost u Dal ati u ".

Tako ga naziva i bizantijski car i ljetopisac Konstantin VII Porfirogenet
(Chron. V, 31). Turski put ik E lija Čele i daje u u s o "Putopisu"

(Seijahatnamesi) dva imena: Venedik Kor jezi (Venecijanski zaljev), kako se u
jego o ije e z alo, i Ko fez De asi, a sta iji, pe zijski ači .
O mediteranskim granicama govori se u Platonovu "Fedonu": Sokrat u tom
dijalogu spominje "one koji prebivaju od Fazisa do Herkulovih stupova, najednom
alo dijelu ze lje oko o a, kao a i ili ža e oko a e" II, . O ale su

granice mora, ne Mediterana. One se ponegdje i zovu po moru: ta epithalattia, ta
parathalattia, ta pa alia oz ača aju, a az e ači e, p i o je iječ p i o je, či i
se, sko a a je po to o as u . Epei os je č sta ze lja kao pok aji a Epi , te a

fi a, kako su tu iječ p e eli Lati i i i za ji a.
Khersos je zemlja kao pokrajina (po tome je dobio ime Herson u Ukrajini,
edaleko od ušća D jep a . Eio je o ala uopće, i o ska i iječ a, aigialos je žalo
ta se iječ saču ala u i e u ljeko ite plaže Igalo, u Boki Koto skoj . Akte ijaše
strma obala (od nje dolazi ime zlosretnog Akteona u sta o itu , a akhia još

strmija. Ima mnogo naziva u Grka: njihova je obala razgranata i raznolika. S nje se
a az e ači e gledalo a zaleđe i jego e sta o ike. G čki a jezik udi

paradigme koje vrijede za mnoge mediteranske jezike: epithalattidios je
p i o a , khe saios je ko ti e tala , azlika eđu ji a az ače a je u
Plato o i "Zako i a" , . He odot je za ilježio op eku iz eđu otoča a
esiotes i sta o ika u ut aš josti epei otes . U A istofa a, u "Ža a a" ,
s eće o ka akte ističa azi athalattotos: o aj koji o e ije o laže i
osolje . Atički duh a o ali s at ao je Beoća e iz zaleđa dostoj i p ezi a:

Gregorije Cipranin se rugao njihovoj pameti (Boiotion nous, III, 45), Makarije ih je
nazvao svinjama (Boiotia hys, II, 79). Takve obrasce, s golemim brojem epitetona i
t opa koje su filozofi i pis i u eli u klasič u kultu u, aći će o u az i jezi i a,
duž ijele o ale, u s i e e i a. Naj iše ih je je ojat o u Italiji:
najrasprostranjeniji od njih, cafone, nastao je u Napulju i do io ši e z ače je i a