Page 78 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar
P. 78

p oz aše Mo e  t ske  ia   'ša i - tako ga  ilježi i Le i o   opti u  A adeusa
                Pe  o a još     . godi e, st .     . C  o  o e  Po tos Ei  ei os  i a  eo ič u
                eti ologiju:  p idje   eu e os,  što  z ači  gostolju i o,  za ije io  je  a ei os
                  egostolju i o ,  kak i   se  uči ilo  t agači a  za  zlat i    u o :  pos ijedi  je

                 ožda  pučka  eti ologija,  koja  je  sta ope zijskoj   iječi  akseana  (taman,  crn)
                promijenila smisao.
                        C  o  se  ojo  o ilježa ao Sje e . U "Ka ali"  alazi o pot  de za  az a
                z ače ja  oja. U dijelo i a Balka a,  a  edite a ski  o ala a i  edaleko od
                njih, ima toponima i hidronima u kojima se, vjerojatno, kriju naznake pravaca ili
                st a a s ijeta:  ijeke C  i i Bijeli D i , čije su  ode pos e  alik jed a  a d ugu,

                jednako kao Bijeli i Crni Timok u Srbiji, ili Crni i Bijeli Iskar u Bugarskoj. Tako je
                 ožda   ilo  i  s  C  o   Go o   i  Al a ijo    al a  -  bijela),  s  Crvenom  i  Bijelom
                Hrvatskom (Croatia Alba - Dalmatia Inferior), koje se pod tim nazivima spominju u
                zapisima popa Dukljanina. Na drugoj strani, Bijeli i Plavi Nil, koji je prije bio zeleni,
                 a ode takođe   a slič a tu ače ja. Ažu  a o ala  od a apskog a zak, što z ači
                pla    ila  i u to  slučaju ze ljopis a oz aka, a  e o ilježje pose  a pla et ila.

                Smione tvrdnje nekih jezikoslovaca predstavljaju Pelazge ili Pelaste, starosjedioce
                Helade koji su nam navodno donijeli lozu i maslinu, kao bijeli narod, koji je dao
                ime "pelaško " ili  ijelo   o u  pelagos ? . Zasta i o p ed ti   edite a ski

                pretpostavkama.
                        Mo e  je   iđe o  s  o ale  u   az i    oja a,  u  s i   p elje i a   od oga  i
                zele og, kao s e  o i kao zlato po  jeseči i ili  a su  u, kao ulje i kao sol da ju ili
                 oću,  ed o poput neba u Vergilijevim metaforama (caeruleum mare), tamno kao
                vino u epitetonima Homerovim (oinops). Gdje smo vjerovali da su posrijedi same
                 oje ili slike, po ekad su ipak  ile p aktič e oz ake: p a  i ili st a e s ijeta. Ne
                 ogu  se  ti e  po eći  utje aji   aših  p edodž i  ili  tlap ji:  o i  su,  u atoč  s e u,
                p ido ijeli da se pojedi a i e a p ih ate, ustale ili za ole. Podsjeti o još jed o
                 a  uže  jet o a  az ih  oja, koje oz ača aju st a e s ijeta  a sta i  ka ta a, i

                priznajmo skromno, zajedno s Borgesom koji je volio Mediteran, poznavao ga i
                zapisao u "Plovidbi", u zbirci "Blizak mjesec" godine 1925: "More je prastari jezik
                koji  e u ije  odgo et uti". I ao sa  te  iječi  a u u ist ažujući  azi e  o a,

                listajući   az e   ječ ike  po o skih   a oda,  ispisujući  stranice  "Mediteranskog
                brevijara", napose ovaj glosar.
                        Mediteran  je  sastavljen  od  mnogih  manjih  mora.  Ona  se  nazivaju,
                p i ijetio je  eć Isido  Se iljski, "po pok aji a a" ili "po narodima" ("a gentibus:
                Tuscum, Ligusticum, Dalmaticum", itd.), "po otocima", "po ljudskim sudbinama",
                "po  uspo e a a   a  k alje e",  "po  o ičaji a  sta o  ika",  čak  i  "po  gazu
                goveda" (a bovis transitu: Bosphores, Orig. XIII, 16).
   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83