Page 76 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar

a tički s ijet a zalasku i ijeli S ed ji ijek. Isido Se iljski p euzeo je taj opći

pridjev i pretvorio ga u vlastito ime: "Veliko je more (Mare magnum) ono koje sa
zapada iz o ea a dotječe, ok e uto je jugu i seže p e a sje e u. Veliki se zo e
zato što su, u uspo ed i s ji , ostala o a a ja. To je Medite a , zato što

oplakuje okol u ze lju edia te a do istoka, dijeleći E opu, Af iku i Aziju"
("De mediterraneo mari", Orig., XII, 117 . Naše će se o e tako, zah aljujući
auto itetu k šća skog polig afa i s e a, p oz ati Medite a o : teško je od je iti
koliko su to e p ido ijele Soli o e "čudes e p ipo ijesti". O ea je do io i e po
mitskoj figuri Titanova sina: Mediteran je stvarniji od mita.
G i su i ali iše azi a za o e: hals je sol, o e kao t a ; pelagos je
puči a, o e kao p izo ; po tos je o e kao p ost a st o i put; thalassa je opći
poja epoz ata po ijekla, ožda k etskoga , o e kao iskust o ili događaj;
kolpos z ači jed o ili ok ilje te a p isa ači oz ača a dio o a koje je o g lilo

obalu: dragu ili zaljev; laitma je morska dubina, draga pjesnicima i
samoubojicama. U tekstovima valjanih pjesnika i pripovjedača ti se azi i dodaju
jeda d ugo tako da, sasta lje i, u ažaju lastita z ače ja: t a -prisutnost,
dubina-prostranstvo, put-puči a, p izo -događaj i tako u edogled, kao što se i

sami oblici mora dopunjuju i prelaze jedan u drugi. To odaje izobilje i bogatstvo
iskust a koje su sta i G i stekli ži eći uz Medite a , plo eći po je u.
Rimljani su bili mnogo oskudniji. Temat mare (koji dijele s mnogim drugim
i doe opski jezi i a, a p i je sa sla e ski i italski , osta i ši ga u
asljeđe o a ski idio i a oz ača ao je u početku s e ode: o ske,
jeze ske, iječ e. Kas ije su, opo ašajući hele ske uzo e, i i ski pis i a ili
posuđe i e po tus i pelagus ili su pak lati ski iječi a sal, salu , aeauo

p ida ali g čka z ače ja. U jiho i etafo ama i figurama otkrivamo
ko ti e tal e azo e i p i že ost ze lji: ča api aeauo ei go o ilo se za puči u, u
jed og Ve gilija ailazi o a uspo ed u plo id e s o a je [ a iš aeauo

arandum, Aen. II, 780). Narodi se razlikuju i po tome kako nazivaju more, koliko
i aju i e a za j, kako se ji a služe.
Arapi su, za njima i Turci, nazivali Mediteran Rumelijskim morem (tj.
bizantijsko-rimskim): al-bahr al-rum. Ibn Haldun ga zove i Sirijskim, u

"Al-Mukadi a", a iše jesta. Tako ga azi a i Al-Id isi, u "Ruđerovoj knjizi".
Riječ al- ah z ačila je s e elike ode i još u ijek oz ača a aj až iju od jih: Nil.
Saču ao se i sta i se itski azi al-ia , a haiča i k jiže a . Musli a ski su

a odi p e eli a s oje jezike zajed ičko i e Medite a a, koje je pos etio
k šća ski eti olog: al-bahr al-mutavisit.
Mo e i a azličite odo e od o ale do o ale: u lati sko i sla e ski
jezi i a s ed jega je oda, u talija sko je uškog, u f a usko že skog, u