Page 160 - Rudolf Štajner - Teozofija

tijelo, duša pripada prolaznom svijetu; s obzirom
na ostala četiri dijela, ukorijenjena je u vječnosti.
U "jedinstvenoj duši" prolaznost i vječnost krajnje
su povezane. Bez shvaćanja te podjele nije moguće
upoznati odnos duše prema cjelini svijeta. Moguća
je još jedna usporedba. Kemičar rastvara vodu na
vodik i kisik. Te se dvije tvari ne mogu zamisliti u
"jedinstvenoj vodi". No one imaju svoje vlastito biće.
I vodik i kisik stvaraju spojeve s drugim tvarima.
Tako se u smrti tri "niža dijela duše" povezuju s
prolaznim dijelom svijeta; a četiri viša s onim vječnim.
Tko se neće upustiti u raščlanjivanje duše, nalik
je na kemičara koji ne želi ništa znati o tome kako
se voda rastvara na vodik i kisik.
Str. 38. Duhovnoznanstvene opise treba uzeti
vrlo točno. Jer vrijednost imaju samo ako su ideje
točno oblikovane. Tko se npr. u rečenici: "Oni (osjeti
itd.) kod nje (kod životinje) nisu protkani samo­
stalnim mišljenjem koje nadilazi neposredan doživ­
ljaj." ne obazire na riječi "samostalnim mišljenjem
koje nadilazi neposredan doživljaj", lako bi mogao
doći u zabludu kako se ovdje tvrdi da u osjećanju,
u instinktima životinja ne postoje misli. No istinska
duhovna znanost stoji upravo na temeljima takve
spoznaje koja kaže da je sve unutarnje doživljavanje
životinja (kao i sav život uopće) prožeto mislima.
No misli životinje nisu samostalne misli onog "Ja"
koje živi u životinji, nego pripadaju grupnom "Ja"
koje treba smatrati bićem što životinjom upravlja
izvana. Ovo grupno "Ja" ne postoji kao kod čov­
jeka u fizičkom svijetu, ono djeluje na životinju iz
duševnog svijeta koji je opisan na str. 75. i dalje.
(Točnije o tome nalazi se u mojoj "Tajnoj znanosti".)
Kod čovjeka je bitno da misli zadobivaju samostalno