Page 23 - Rudolf Štajner - Teozofija

se očituju kao njegovo sviđanje i nesviđanje, njegova
žudnja ili gnušanje, koji uzrokuju da on jedno sma­
tra simpatičnim, drugo antipatičnim, jedno korisnim,
a drugo štetnim. A treće su spoznaje koje on "gotovo
kao božansko biće" stječe o predmetima, razotkriva­
ju mu se tajne djelovanja i postojanja tih predmeta.
Ta se tri područja jasno razlikuju u ljudskom
životu. I čovjek opaža da je na trojak način suživ-
ljen sa svijetom. — Prvi je način nešto što on već
nalazi, što uzima kao gotovu činjenicu. Drugi na­
čin: on čini svijet vlastitim predmetom, nečim što
za njega ima određeno značenje. Treći način su-
življenosti sa svijetom gleda kao cilj kojemu treba
neprestano težiti.
Zašto se svijet prikazuje čovjeku na takav trojak
način? O tome nas može poučiti sljedeće jednostavno
razmatranje: Idem livadom posutom cvijećem. Cvijeće
me pomoću mojih očiju obavještava o svojim bojama.
To je činjenica koju uzimam kao datost. Radujem
se raskoši boja. Time ova činjenica postaje moja
vlastita stvar. Svojim osjećajima povezujem cvijeće
s mojim vlastitim postojanjem. Nakon godinu dana
ponovno prolazim istom livadom. Tu je drugo cvijeće.
Ono budi u meni novu radost. U sjećanju se budi
moja prošlogodišnja radost. Ona je u meni; predmet
koji ju je pobudio, prošao je. No cvijeće koje sada
vidim iste je vrste kao i ono prošlogodišnje; izraslo
po istim zakonitostima kao i ono. Ako sam si razjasnio
onu vrstu i one zakone, onda ću ih ponovno naći
u ovogodišnjem cvijeću, kao što sam ih prepoznao
u prošlogodišnjem. Pa ću onda, možda, razmišljati
ovako: Minulo je prošlogodišnje cvijeće. Radost što
mi ju je pružilo ostala je samo u mom sjećanju.
Ona je povezana samo s mojim postojanjem. Ali ono