Page 25 - Rudolf Štajner - Teozofija

Svojim je tijelom čovjek srodan sa stvarima koje
njegovim osjetilima nadolaze izvana. Tvari vanjskog
svijeta sačinjavaju njegovo tijelo; snage vanjskog
svijeta djeluju u njemu. I kao što svojim osjetilima
promatra stvari vanjskog svijeta, tako može pro­
matrati i svoje vlastito tjelesno postojanje. Ali je
nemoguće da na isti način promatra i duševno posto­
janje. Sve što u meni postoji u obliku tjelesnih procesa,
moguće je i opažati tjelesnim osjetilima. Moje sviđa­
nje i nesviđanje, moju radost i moju bol tjelesnim
osjetilima ne mogu opažati ni ja, a niti to može netko
drugi. Duševnost je područje nedostupno tjelesnim
pogledima. Čovjekovo tjelesno postojanje objavljuje
se očima svih ljudi; a duševnost on nosi u sebi kao
svoj svijet. No pomoću duha mu se vanjski svijet
objavljuje na jedan viši način. U njegovoj se nutrini,
doduše, otkrivaju tajne vanjskog svijeta; ali u duhu
on izlazi iz sebe i pušta da stvari govore same o
sebi, o onome što nema značenja za njega, već za
njih. Čovjek uzdiže pogled k zvjezdanom nebu: div­
ljenje što ga duša doživljava pripada njemu; vječ­
ni zakoni zvijezda koje shvaća mislima, duhom, ne
pripadaju njemu, nego zvijezdama.
I tako je čovjek građanin triju svjetova. Svojim
tijelom pripada svijetu što ga opaža tijelom; svojom
dušom izdgrađuje svoj vlastiti svijet; pomoću njegova
duha objavljuje mu se svijet uzvišen u odnosu na
oba spomenuta.
Očito je da se zbog bitne razlike ovih triju
svjetova jasnoća o njima i o čovjekovu udjelu u
njima može steći samo trima različitim načinima
razmatranja.