Page 24 - Rudolf Štajner - Teozofija

što sam prošle godine spoznao o cvijeću i što ove
godine ponovno spoznajem, to će ostati dok god
raste takvo cvijeće. To je nešto što se meni otkrilo,
ali što ne ovisi o mojem postojanju onako kako ovisi
moja radost. Moji osjećaji radosti ostaju u meni;
zakonitosti, bit cvijeća ostaje izvan mene u svijetu.
I tako se čovjek neprekidno trojako povezuje
sa stvarima u svijetu. Toj činjenici ne treba ništa
dodavati, treba je prihvatiti onakvom kakva ona
jest. Iz nje proizlazi da čovjek u svojem biću ima
tri strane. Ovo i ništa drugo neka zasada ovdje bude
naznačeno trima riječima: tijelo, duša, duh. Tko s
ovim riječima povezuje bilo kakvo već unaprijed
stvoreno mišljenje ili čak hipotezu, nužno će morati
krivo razumjeti sljedeća izlaganja. Pod tijelom se
ovdje misli na ono pomoću čega se čovjeku objavljuju
stvari njegove okoline, kao u gornjem primjeru cvijeće
na livadi. Riječ duša označava ono čime on stvari
povezuje sa svojim vlastitim postojanjem, čime osjeća
sviđanje i nesviđanje, voljkost* i nevoljkost, radost
i bol. Pod duhom se razumijeva ono što se u njemu
objavljuje kad prema Goetheovim riječima na stvari
gleda "gotovo kao božansko biće". U tom se smislu
čovjek sastoji od tijela, duše i duha.
Svojim se tijelom čovjek može na trenutak po­
vezati sa stvarima. Pomoću duše čuva u sebi utiske
što ih stvari na njega čine; a duhom mu se objav­
ljuje ono što stvari same u sebi čuvaju. Samo ako
čovjeka promatramo s ovih triju strana, možemo
se nadati razjašnjenju njegova bića. Jer te tri stra­
ne pokazuju tri različita oblika njegove srodnosti
s ostalim svijetom.

* njem. Lust