Page 28 - Rudolf Štajner - Teozofija

unutarnjem svijetu. Svojim tjelesnim osjetilima opa­
žam crveni stol koji opaža i netko drugi; ali ne mogu
opažati utisak crvenoga kod nekog drugog. — Prema
tome, osjetilni se utisak mora označiti kao duševno.
Kad si čovjek potpuno razjasni ovu činjenicu, unutar­
nje doživljavanje uskoro više neće smatrati pukim
procesima mozga ili nečim sličnim. — Na osjetilni
se utisak najprije nadovezuje osjećaj. Jedan osjet
pruža čovjeku radost, drugi žalost. To su pokreti
njegova unutarnjeg, njegova duševnog života. U svo­
jim osjećajima čovjek sebi stvara jedan drugi svijet
i dodaje ga onom koji na njega djeluje izvana. Tome
pridolazi nešto treće: volja. Njome čovjek ponovno
djeluje na vanjski svijet. I time u vanjskom svijetu
ostavlja otisak svog unutarnjeg bića. Ljudska du­
ša u voljnom djelovanju teče takoreći prema van.
Čovjekova se djela razlikuju od događaja u vanjskoj
prirodi po tome što nose pečat njegova unutarnjeg
života. Tako se duša spram vanjskog svijeta postavlja
kao čovjekova vlastitost. Čovjek od vanjskog svi­
jeta prima poticaje, ali svoj vlastiti svijet oblikuje
primjereno tim poticajima. Tjelesnost postaje te­
meljem duševnosti.

///. Čovjekovo duhovno biće

Čovjekova duševnost nije određena samo tijelom.
Čovjek ne luta bez pravca i cilja od jednog osjetilnog
utiska do drugog; ne djeluje ni pod dojmom bilo
kojeg podražaja izvana ili podražaja koji dolaze iz
procesa njegova tijela. Razmišlja o svojim opažajima
i o svojim djelima. Razmišljanjem o opažajima stječe
spoznaju o stvarima; razmišljanjem o svojim djelima