Page 43 - Rudolf Štajner - Teozofija

kako se upotrebljava u njemačkom jeziku, ime je
koje se razlikuje od svih drugih imena. Tko o naravi
ovog imena razmišlja na prikladan način, ujedno
mu se otvara pristup spoznaji čovjekova biča u dub­
ljem smislu. Svako drugo ime mogu svi ljudi na isti
način primijeniti na ono na što se to ime odnosi.
Svatko može stol nazvati "stolom", stolac "stolcem".
S imenom "Ja" to nije slučaj. Nitko ga ne može primi­
jeniti da označi nekog drugog; svatko može samo
sebe nazvati "Ja". Ime "Ja" ne može do moga uha
nikada doprijeti izvana kad označava mene. Samo
iznutra, samo iz sebe same može duša sebe označiti
kao "Ja". Kad čovjek, dakle, sebi kaže "Ja", počinje
u njemu govoriti nešto što nema veze ni s jednim
od svjetova iz kojih su uzeti dosad spomenuti "ovoji".
"Ja" sve više postaje vladarom tijela i duše. — To
također dolazi do izražaja u auri. Što je više Ja vlada­
rom tijela i duše, aura postaje raščlanjenija, raznoli-
kija i raznobojnija. "Vidoviti" može gledati kako
Ja djeluje na auru. Samo "Ja" i njemu je nevidljivo:
ono je zaista u "zastrtom čovjekovu svetištu". —
Ali Ja u sebe prima zrake svjetla što poput vječnog
svjetla u njemu počinje sjati. I kao što čovjek u svome
"Ja" sažima doživljaje tijela i duše, tako pušta da
se i misli istine i dobrote slijevaju u "Ja". Osjetilne
se pojave ljudskom "Ja" objavljuju s jedne, a duh
s druge strane. Tijelo i duša predaju se ljudskom
"Ja" kako bi mu služili; a "Ja" se predaje duhu kako
bi ga on ispunio. "Ja" živi u tijelu i duši; ali duh
živi u "Ja". A ono što od duha živi u Ja vječno je.
Jer Ja zadobiva bit i značenje od onoga s čim je
povezano. Ukoliko živi u fizičkom tijelu, podvrg­
nuto je mineralnim zakonima, u eterskom zakonima
razmnožavanja i rasta, dušom osjeta i dušom razuma