Page 44 - Rudolf Štajner - Teozofija

podvrgnuto je zakonima duševnog svijeta; ukoliko
u sebe prima duhovno, podvrgnuto je zakonima duha.
Ono što tvore zakoni minerala i zakoni života, to
nastaje i prolazi, a duh nema ništa zajedničko s
nastajanjem i propadanjem.

*

Ja živi u duši. Pa iako najviši izraz ljudskog "Ja"
pripada duši svijesti, treba ipak reći da "Ja" odatle
zračeći ispunjava čitavu dušu i posredovanjem duše
njegovo djelovanje dolazi do izražaja na tijelu. A
u "Ja" jest živuči duh. Duh zrači u Ja i živi u njemu
kao u svom "ovoju", isto tako "Ja" živi u tijelu i
duši kao svojim "ovojima". Duh oblikuje Ja iznutra
prema van, mineralni svijet izvana prema unutra.
Duh koji stvara "Ja" i kao "Ja" živi neka se zove
"duh-sâm" jer se pojavljuje kao čovjekovo "Ja" ili
"sebstvo". Razliku između "duha-sâmog" i "duše svi­
jesti" moguće je objasniti na sljedeći način. Duša
svijesti dodiruje samostojnu istinu neovisno o svakoj
simpatiji i antipatiji; duh-sâm u sebi nosi istu istinu,
prihvaćenu i obuhvaćenu ljudskim "Ja"; njime se
ona individualizira i unosi u samostalno čovjekovo
biće. Time što je vječna istina osamostaljena i pove­
zana s "Ja" u jedno biće, samo "Ja" dostiže vječnost.
Duh-sâm jest objava duhovnog svijeta unutar
Ja, kao što je s druge strane osjetilni opažaj objava
fizičkog svijeta unutar Ja. U tome što je crveno,
zeleno, svjetlo, tamno, tvrdo, meko, toplo, hladno,
prepoznaje se objava tjelesnog svijeta; u onome što
je istinito i dobro, objava duhovnog svijeta. U istom
smislu u kojem se objava tjelesnog zove osjetom,