Page 64 - Rudolf Štajner - Teozofija

svijetom, što je bolje oblikovano duševno tijelo. A
duh-sâm postat će to bogatiji, moćniji, što mu duša
svijesti prinese više hrane. Ukazano je na to da se
za vrijeme života prerađeni doživljaji i plodovi tih
doživljaja prinose kao hrana duhu-samom. Jer se
navedeno uzajamno djelovanje duše i duha može
zbivati, naravno, samo tamo gdje se duša i duh nalaze
jedno u drugome i gdje su prožeti jedno drugim,
dakle unutar veze "duha-samog s dušom svijesti".
Promotrimo najprije uzajamno djelovanje dušev­
noga tijela i duše osjeta. Duševno je tijelo, doduše,
najfinija tvorevina tjelesnosti, ali joj ipak pripada
i ovisno je o njoj. Fizičko tijelo, etersko tijelo i dušev­
no tijelo čine u izvjesnom smislu cjelinu. Stoga je
i duševno tijelo uključeno u zakone fizičkog naslijeđa
po kojima tijelo prima svoj oblik. A budući da je
ono najpokretljiviji, u neku ruku i najnestalniji dio
tjelesnosti, mora pokazivati i najpokretljivije i naj-
nestalnije pojavne oblike naslijeđa. I dok se fizičko
tijelo najmanje razlikuje s obzirom na rase, narode,
plemena, a etersko tijelo pokazuje, doduše, veća
odstupanja kod pojedinih ljudi, ali još ipak u njemu
preteže jednakost, ova je različitost kod duševnog
tijela već vrlo velika. U njemu dolazi do izražaja
ono što se već osjeća kao vanjska osobna čovjekova
posebnost. Ono je stoga i nosilac onoga što se od
ove osobne posebnosti prenosi od roditelja, pra­
roditelja i tako dalje, na potomstvo. — Duša, kao
što je izloženo, živi, doduše, potpun, vlastiti život;
ona se sa svojim sklonostima i nesklonostima, sa
svojim osjećajima i strastima zatvara pred vanjskim
svijetom u samu sebe. No ipak je djelatna kao cjelina
i zato ta cjelovitost dolazi do izražaja i u duši osje­
ta. A budući da duša osjeta prožima, u neku ruku