Page 62 - Rudolf Štajner - Teozofija
P. 62
djeluje kao što u fizičkom svijetu kasnije stečeno
životno iskustvo djeluje na iskustvo stečeno ranije
na isti način. Za ispravno sagledavanje ovih odnosa
moramo prihvatiti pogled da u životu ima djelo
tvornih utisaka koji na dušu djeluju onako kao što
se stajanje pred činom što ga tek treba izvesti odnosi
spram onoga što je čovjek u fizičkom životu već
izvodio; samo što se takvi utisci ne nadovezuju na
nešto što se izvodilo u ovom neposrednom životu,
nego na svojstva duše na koja je moguće utjecati
kao i na sposobnosti stečene vježbom. Tko u to pro
nikne, dolazi do predodžbe o životima na Zemlji
koji su morali prethoditi današnjem. Čovjek se mi
saono ne može zaustaviti pred čisto duhovnim doživ
ljajima koji su se desili prije ovog zemaljskog života.
— Schiller je svoj fizički lik naslijedio od predaka.
Ali kao što ovaj fizički lik nije izrastao iz zemlje,
on nije ni Schillerovo duhovno biće. On mora biti
ponavljanje jednog drugog duhovnog bića iz čije
se biografije može objasniti i njegova, kao što se
Schillerov fizički ljudski lik može objasniti prenoše
njem ljudskog naslijeđa. — Kao što je, dakle, fizički
ljudski lik neprekidno ponavljanje, ponovno utjelov-
ljivanje bića ljudske vrste, tako duhovni čovjek mora
biti ponovno utjelovljenje istoga duhovnog čovjeka.
Jer je kao duhovni čovjek svatko posebna vrsta.
Ovome se može prigovoriti da su to čiste misaone
konstrukcije te se mogu zahtijevati vanjski dokazi,
kao što je uobičajeno u prirodnoj znanosti. Na to
treba odvratiti da je ponovno utjelovljenje duhovnog
čovjeka ipak proces koji ne pripada području vanjskih
fizičkih činjenica, već onaj koji se sasvim odvija
na duhovnom polju. A ovome polju nema, u okviru
naših običnih duhovnih snaga, pristupa ni jedna