Page 63 - Rudolf Štajner - Teozofija
P. 63
druga snaga osim mišljenja. Tko nema povjerenja
u snagu mišljenja ne može si razjasniti više duhovne
činjenice. — Na onoga čije je duhovno oko otvoreno
djeluje slijed gore navedenih misli istom snagom
kao što djeluje neko zbivanje koje se odigrava pred
njegovim fizičkim očima. Tko takozvanom "dokazu"
koji je izveden metodom običnih prirodoznanstvenih
spoznaja pridaje veću dokaznu snagu nego gornjim
navodima o značenju biografije, u običnom smislu
riječi može biti veliki znanstvenik, ali je vrlo udaljen
od putova pravog duhovnog istraživanja.
Jedna je od najgorih predrasuda kad se duhovna
svojstva nekog čovjeka tumače naslijeđem od oca,
majke ili drugih predaka. Onome tko podlegne predra
sudi da je, na primjer, Goethe bit svoga bića naslijedio
od oca i majke, ne može se ništa dokazati jer u njemu
leži duboka odbojnost prema promatranju bez predra
suda. Sprječava ga materijalistička sugestija da u
pravom svjetlu sagleda povezanost pojava.
U takvim su izlaganjima iznesene pretpostavke
na osnovi kojih možemo slijediti ljudsko biće i preko
granica rođenja i smrti. Unutar granica određenih
rođenjem i smrću čovjek pripada trima svjetovima:
tjelesnom, duševnom i duhovnom. Duša čini srednji
dio između tijela i duha, time što treći dio tijela,
duševno tijelo, prožima sposobnošću osjeta i time
što kao duša svijesti prožima prvi dio duha, duh-
-sam. Time za života ima udjela u tijelu, jednako
kao i u duhu. Taj udio dolazi do izražaja u cijelom
njenom postojanju. Koliko duša osjeta može razviti
svoje sposobnosti, ovisi o organizaciji duševnoga
tijela. A o životu duše svijesti s druge će strane
ovisiti koliko se u njoj može razviti duh-sâm. Du
ša osjeta moći će to bolje razviti odnos s vanjskim