Page 67 - Rudolf Štajner - Teozofija
P. 67
duh-sâm stekao radom u prošlom životu. Primi li
duh-sâm nešto što može postati plodom, na taj način
prožima sebe životnim duhom. Kao što životno tijelo
ponavlja oblik od vrste do vrste, tako životni duh
ponavlja dušu od jednog do drugog postojanja.
Na osnovi prethodnih razmatranja valjanom po
staje predodžba koja traži razloge za određena životna
događanja u opetovanim zemaljskim životima. Ova
predodžba dobiva svoj potpun značaj samo proma
tranjem koje potječe iz duhovnih uvida što se zado
bivaju kad čovjek krene putovima spoznaje opisanim
na kraju ove knjige. Ovdje se samo htjelo pokazati da
ispravno usmjereno obično promatranje vodeno mišlje
njem već može dovesti do te predodžbe. U početku
takvim će promatranjem ta predodžba izgledati na neki
način poput silhuete. I neće se moći potpuno sačuvati
od prigovora da je to promatranje netočno, da nije
ispravno vodeno mišljenjem. Ali s druge je strane točno
da onaj tko takvu predodžbu postigne običnim misa
onim promatranjem, postaje spremnim za nadosjetilno
promatranje. U stanovitom smislu izgrađuje nešto što
se treba imati prije ovog nadosjetilnog promatranja
kao što se treba imati oko prije osjetilnog promatranja.
Tko kaže da se takvom predodžbom može sugerirati
nadosjetilno promatranje samo dokazuje da slobodnim
mišljenjem ne može shvatiti zbilju i da upravo on time
sam sebi nameće prigovore.
*
Tako se duševni doživljaji čuvaju trajno, ne samo
unutar granica rođenja i smrti nego i poslije smrti.
Ali duša ne upisuje svoje doživljaje samo duhu koji